Zaključci sa susreta predsjednika Biskupskih konferencija Jugoistočne Europe

Predsjednici Biskupskih konferencija Jugoistočne Europe okupili su u Kišinjevu, od 25 do 28 veljače 2010. kako bi razmišljali na temu: „Prava katolika u društvu gdje su u manjini. Doprinos katolika na ostvarivanju općega dobra u društvu: poteškoće i novi izazovi“.
Izravan kontakt s mladom Crkvom u Moldaviji, predvođenom njezinim biskupom Antonom Cosom, odnosno susret s jednim dijelom svećenstva i redovništva te s brojnim vjernicima laicima izazvao je u nama divljenje koliko katolička manjina uspijeva djelovati na karitativnom odnosno skrbničkom planu (starije osobe, djeca i studenti) te kako ima dobre odnose kako s Pravoslavnom Crkvom tako i s civilnim vlastima.

Element koji je zajednički našim Crkvama Jugoistočne Europe jest da su sve u manjini unutar zemlje s pravoslavnom ili muslimanskom većinom. Prije nego što uzmemo u obzir da smo dio vjerske manjine, potrebno je da naši vjernici imaju svijest kako su građani u punom smislu riječi u zemlji kojoj pripadaju, tražeći da takvi budu i prihvaćeni. Iskustvo manjine ima svoju promjenjivost jer se smješta u unutarnjost zemalja mladih demokracija s konfliktnom političkom prošlošću: zemalja u kojima postoji veliki rizik da se iz ideološkog totalitarizma prijeđe u totalitarizam tržišta i potrošnje.

Na ovom području prisutnost različitih etničkih/vjerskih uvjerenja, koje nisu u potpunosti međusobno integrirane, još može biti povod sukoba. U ponekim zemljama, prostor katoličke manjine je opterećen idejom jedne nacionalne crkve koja poistovjećuje pripadnost jednoj etničkoj skupini s određenom vjerskom pripadnošću. Držimo da bi situacija manjine, u kojoj se nalazimo, mogla iz više razloga postati izazov i obveza. Izazov je utoliko ukoliko smo, nalazeći se unutar svijeta s različitom vjerom i tradicijom, pozvani živjeti svoju vjeru na sve odgovorniji način. Pozvani smo rješavati problem vjerskog identiteta i pluralizma ne odstupajući od istina svoje vjere, ali isto tako i biti sposobni prihvatiti ono pozitivno što nalazimo u izričajima drugih vjerskih zajednica. Pluralistički pristup ne relativizira naša uvjerenja nego iz njih uklanja otrov apsolutizma i netolerancije. Obveza jedne manjine može biti ono što je kvasac u tijestu. Riječ je o tome da preobražava, daje rasti, fermentira, ali iznutra, kao svjedok, kao mučenik.

Svjesni smo da kao manjina možemo posvjedočiti i učiniti mnogo, a primjer nam daje mala Katolička Crkva Moldavije. Vršenje djela ljubavi, skrbništva i odgoja područje je u kojem naše Crkve djeluju učinkovito za opće dobro stječući naklonost i poštovanje koje se ne traži za sebe nego su posljedica izbora diktiranog Evanđeljem i stvarnim potrebama naših ljudi. Upravo ovo područje solidarnosti obvezuje nas da izrazimo, s dubokim priznanjem, svoju zahvalnost tolikim sestrinskim Crkvama i katoličkim organizacijama bez čije se pomoći ne bi moglo ostvariti ono što je učinjeno. U izgradnju civilnog i vjerskog društva naših zemalja primjećujemo potrebu korištenja medija kako bi se čuo naš glas i podupro pluralistički razvoj u skladnom suglasju.

Svjesni smo da naše zemlje i naši narodi imaju iznad svega želju i potrebu Boga i evanđeoske novosti i osjećamo odgovornost stvarati i činiti da raste „laboratorij“ evangelizacije i kršćanskog života gdje se živi iskustvo univerzalne katoličke obitelji, ekumenskog dijaloga, međureligijske suradnje, obrazovanja i formacije i kulturnog stvaralaštva. Djela solidarnosti, osvijetljena socijalnim naukom Crkve, za ovu regiju Europe su privilegirano mjesto svjedočenja Evanđelja. Želimo posebno otvoriti nad Europom horizont vječnosti kako bi ljudsko postojanje našlo puninu smisla. Na tom putu nas vodi Marija, Majka providnosti, zaštitnica biskupije Kišinjev.

Kišinjev, 28. veljače 2010.