Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

6. prosinac 2019.

Iz katoličkog tiska

Glas Koncila br. 7

Glas Koncila br. 7

Allensbach, 11. veljača 2010.

Glas Koncila

Bog daruje lijekove

Uz Svjetski dan bolesnika: Dr. Wighard Strehlow, voditelj Hildegardina centra, središta »kršćanske medicine«

Na blagdan Majke Božje Lurdske slavi se Dan bolesnika, kad Crkva pred bolesnike posebno stavlja moćni zagovor Isusa Spasitelja. Hrvatski jezik, tumače neki teolozi, ima određeni hendikep baš kad je riječ o pojmovima zdravlja, bolesti i spasenja. Naime, u mnogim se jezicima grčka riječ soteria prevodi kao zdravlje, a u hrvatskom jeziku kao spasenje. Vjerojatno bi i vjernicima hrvatskoga govornog područja bilo jasnije shvatiti Isusa Spasitelja kada bi »Isusova spasiteljska uloga« bila zapravo uloga Isusa koji ozdravlja, onoga koga liječi. Da Bog liječi ne samo dušu i tijelo, posljednjih nekoliko desetljeća svijet je, ponajprije u Europi njemačkoga govornog područja, počeo doslovnije shvaćati s ponovnim otkrivanjem žene koja je jedna od najvažnijih pojava u srednjem vijeku: Hildegarda iz Bingena. O njezinoj ulozi, fenomenu koji će zasigurno utjecati na daljnji razvoj ne samo teologije nego i medicine, razgovarali smo s voditeljem Hildegardina centra smještenoga na Bodenskome jezeru u malenome mjestu Allensbachu u Njemačkoj, dr. Wighardom Strehlowom. Taj je zaljubljenik u Hildegardino djelo rođen 1939, studirao kemiju na Tehničkom sveučilištu u Zapadnom Berlinu i najprije bio stručnjak za prirodne spojeve, kemiju povezanu s životnim namirnicama, odnosno biokemiju. Jednu je godinu studirao i na Sveučilištu Yale u New Haevenu u SAD-u te radio 13 godina kao kemičar u farmaceutskoj industriji sintetizirajući prirodne spojeve, radeći na antibioticima i lijekovima za psihička oboljenja. Interes za prirodnim liječenjem pojavio se nakon što je uvidio ograničenost kemoterapije kao metode. U to vrijeme mu je na životni put došao glasoviti liječnik dr. Gottfried Hertzka (1913-1997) koji je bio prvi liječnik koji je prakticirao medicinu Hildegarde iz Bingena. Više od 25 godina dr. Strehlow istražuje, radi s pacijentima i promovira diljem svijeta ono što je u srednjem vijeku započela Hildegarda, koja se u narodu slavi kao svetica, a pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. stavili su je u red velikih žena.

Život prepun izazova

Crkva i svjetska javnost tek su posljednja dva-tri desetljeća počeli snažnije otkrivati lik Hildegarde iz Bingena. Možete li je predstaviti našim čitateljima iz pozicije osobe koja sve ove godine »živi« s Hildegardom? Kako suvremenom čovjeku predstaviti Hildegardu iz Bingena?

Hildegarda je žena, redovnica, koja je, najblaže rečeno, zračila vrlo snažnom osobnošću, iako je živjela u središnjoj Njemačkoj u srednjem vijeku, u dvanaestom stoljeću. Bila je mističarka, proročica, promatrala je prirodu izbliza i pisala knjige o kozmologiji, teologiji, medicini, glazbi i politici. Čitavo njezino djelo, Corpus Hildegardicum, jedinstveno je djelo za sebe i postavlja se kao orijentacija za život i predstavlja ono što je bila Isusova volja, oni što bi Isus želio u ovome svijetu.

Rođena je kao plemkinja 1098. godine, a odgojena je kao benediktinka u benediktinskome samostanu u Disibodenbergu, gdje je živjela do svojih pedesetih godina života. Završila je ondje knjigu Scivias (Upoznaj putove svjetla) koja ju je u srednjem vijeku učinila vrlo slavnom. Nakon što je tadašnji papa pročitao tu knjigu, blagoslovio ju je i potaknuo da nastavi s pisanjem. To je ohrabrilo Hildegardu da napusti benediktinski samostan u Disibodenbergu i da podigne novi samostan u Rupertsbergu. Mnogi izvori svjedoče nam da je bila vrlo važan čimbenik u tadašnjoj teologiji i politici, a problema je imala samo sa svojim samostanom koji ju zbog slave i popularnosti nije želio pustiti. Zahvaljujući svojoj upornosti, uspjela je podići samostan u Rupetsbergu u kojem je mogla nastaviti svoje djelo. Imala je više nego sadržajan život, prepun izazova, i doživjela je duboku starost za ono vrijeme, kad je umrla 1179. godine imala je 80 godina.

Štovali su je kao sveticu

Napisala je deset knjiga. Na samu kraju života imala je problema s crkvenom hijerarhijom koja se vjerojatno nije lako nosila s obljubljenošću Hildegarde u puku i u velikoj zaštiti koju je uživala s više strana. Problem je nastao kad je jedan siromah pokajnik kojega je Crkva ekskomunicirala došao k njoj na vrata samostana, nakon što se ispovjedio, želeći umrijeti u miru s Bogom. Hildegarda ga je blagoslovila i kazala da će mu omogućiti kršćanski pogreb na samostanskom groblju. Ubrzo su došli predstavnici crkvene hijerarhije iz Mainza koji su je opomenuli što je pokopala ekskomuniciranoga čovjeka koji nije zaslužio biti pokopan na katoličkom groblju. Hildegarda je toj situaciji doskočila tako što je maknula križeve s nekoliko grobnih humaka i usred noći poravnala zemlju tako da se ne zna koji je grob čiji i gdje je jadnik pokopan. Komisija koja je trebala ispitati događaj bila je bijesna i zatvorila samostan zabranivši u njemu pjesmu, molitve i liturgiju, zaključavši vrata crkve. Hildegarda je to doživjela u osamdesetoj godini i strašno je zbog toga patila. Pisala je papi ogorčena zbog postupka mjesnih crkvenih vlasti. No odgovora dugo nije bilo. Napokon se oglasila i Sveta Stolica koja je samostanu omogućila slobodan nastavak bogoslužja. Ubrzo, nakon četiri tjedna, Hildegarda je umrla. Imala je viđenje točnoga dana svoje smrti, što se i ostvarilo 17. rujna 1179. godine. Narod ju je odmah poslije smrti počeo štovati kao sveticu tražeći od nje zagovor.

Kako se dogodilo da je nakon toliko stoljeća šutnje danas sve više onih koji rade po uputama sv. Hildegarde? Nakraju, Vi vodite Hildegardin centar koji okuplja stotine suradnika iz cijeloga svijeta.

Za sve u životu potrebno je pravo vrijeme. Točno je da se o Hildegardi šutjelo osamsto godina i da o njoj nitko gotovo da nije znao ništa. Sve do Drugoga svjetskog rata kad je liječnik dr. Gottfried Hertzka, bježeći od nacista, došao u Konstanz. Bio je to valjda jedini čovjek koji je pročitao Hildegardine knjige. Trebalo mu je 20 godine da ih prevede s latinskoga jezika na njemački, da protumači i razvije njezine te i da pronađe ljude koji će pristati na liječenje po Hildegardinim metodama. Napisao je knjigu »Tako liječi Bog«, koja je prevedena i na hrvatski jezik. Nakon te knjige Hildegardina medicina se čudesno proširila područjem oko Konstanza gdje su ljudi počeli željeti prirodno se liječiti kod dr. Hertzke. Oko g. 1983, kada je dr. Hertzka ušao u sedamdesete godine, želio je poći u mirovinu tražeći da ga netko naslijedi u njegovu djelu. Međutim, tada nitko od liječnika nije želio raditi po Hildegardinim principima - osim mene, iz farmaceutskog područja. Obećao sam dr. Hertzki nastaviti tamo gdje je on stao. Doista sam se divio životnom djelu toga čovjeka i volio sam to što je započeo. Tada smo krenuli zajedno intenzivno raditi i pisati knjige iz područja nutricionizma, farmacije, Hildegardine ljekarne, knjige s uputama za liječenje...

Medicina kojoj je u temelju vjera u Krista

Na čemu se temelji prirodna medicina Hildegarde iz Bingena?

Njezina se medicina temelji na vjeri u Krista, kristalno jasnom kršćanstvu koje nema apsolutno nikakve veze s ezoterijom i sličnim postupcima. Pazite, njezina je knjiga »Uzroci i liječenje bolesti« latinskoga naziva Cause et curae, prva i jedina kršćanska medicina u povijesti! To je medicina koja gleda u sve od Boga stvoreno, u biljni i životinjski svijet, u drago kamenje, a Hildegardi su u svemu tome otkrivena ljekovita svojstva, o čemu je pisala i u knjizi Physica. U tim se knjigama nalazi više od dvije tisuće recepata koji uključuju: bilje, cvijeće, začine, drveće, životinje, ribu, drago kamenje, ptice, plemenite metale... Temelj života je u energiji od Boga darovanoj. Svaki čovjek ima dar od Stvoritelja i mogućnost odgovornoga korištenja te energije. Upravo se ona može usmjeriti u jačanje našega imunološkog sustava i aktiviranja prirodnog procesa liječenja. Koliko je poznato, ni prije ni poslije Hildegarde iz Bingena nitko nije tako vidio životne temelje kao što je ona u svojim viđenjima to doživjela pišući knjige o teologiji, kozmologiji, medicini... Zato je bila savjetnica carevima, kraljevima, papama i običnom narodu.

Što im je Hildegarda savjetovala, odnosno što bi nama savjetovala, u osnovnim crtama?

Iz Hildegardina se djela može iščitati barem šest zlatnih životnih načela koje bi čovjek trebao slijediti. Prvo je načelo da su životne namirnice ujedno i lijekovi za život, drugo je da za zadržavanje i ponovno uspostavljanje zdravlja valja koristiti proizvode iz prirode. Treće što bi Hildegarda preporučila jest da se pazi na prirodni ritam spavanja te da se treba gibati. Moliti i raditi te uspostavljanje ravnoteže između ta dva načela četvrti je njezin savjet. Peto, kroz kupke, saune i druge načine potrebno je često čistiti tijelo od otrova koje se nakupljaju. I šesto, valja preobraziti psihosocijalne nedostatke u duhovnu radost, vitalnost i kvalitetne međuljudske odnose. Čovjek današnjice treba se vidjeti kao cjelovita osoba i kao takav, koristeći prirodne metode, zadržati svoje zdravlje...

Mora se priznati da ovo što ste rekli zvuči prilično jednostavno...

Čovjekovo zdravlje danas najvećim dijelom ovisi o njegovu životnom stilu i prehrani, što je širom svijeta znanstveno prihvaćeno - ali se još ne prakticira. Znanstvena istraživanja s pet kontinenata potvrdila su da čovjek uz ispravnu prehranu i disciplinirani životni stil može svoje zdravlje zadržati ili ga ponovno uspostaviti u više od 80% slučajeva, a tek 10% čine nasljedne bolesti, odnosno utjecaji okoliša. Kada bi ta činjenica barem bila glavna sastavnica zdravstvenih reforma!

Rekao bih da nema te tehnologije, znanstvenih istraživanja i razvoja koji toliko mogu utjecati na budućnost kao što to, poput lokomotive, može biti čovjekova želja za zdravljem, prevencijom i prirodnim liječenjem; želja koja se iz dana u dan sve više osjeća. Ta se želja za zdravljem, vitalnošću i srećom rađa među običnim pukom zapadnoga svijeta te postaje inovacijska snaga budućnosti. Čovjek osjeća duboku čežnju za svrhovitim životom, za ljubavlju i vječnim životom.

Iz slabosti u jakosti, do ozdravljenja

Nažalost, mnogi ljudi »normalnim« životom smatraju gubljenje smisla i preživljavanje iz dana u dan. Mnogi pate zbog toga što u životu nisu ništa učinili, a neki još uvijek nisu odlučili žele li uopće živjeti ili umrijeti. Taj osjećaj nezadovoljstva, nevoljenosti, osjećaj da je čovjek bezvrijedan čini čovjeka slabim i bolesnim. Neki tu prazninu ne mogu nositi pa spas pronalaze pretjeranom radu, alkoholu, drogama, seksualnoj neurednosti i drugim načinima koji bi ih odvukli od takvoga shvaćanja života. No svaki čovjek osjeti u životu da je ljubav sposobna do temelja promijeniti život. Hildegarda iz Bingena to je opisala u epohalno u »Knjizi o životnim zaslugama«, koju danas shvaćamo kao njezinu psihoterapiju. Popisala je trideset i pet jakih duševnih vrlina koje liječe te s druge strane trideset i pet mana koje blokiraju život i razaraju čovjekovo zdravlje. Kroz preobražavanje naših slabosti u jakosti nestaju blokade i oslobađa se snaga za ozdravljenje koje zahvaća čitavo čovjekovo tjelesno i duhovno biće.

No kako je Hildegarda dolazila do tih recepata?

Sve što je Hildegarda napisala bila su viđenja, od njezine prve knjige Scivias, potom druge o medicini i prirodnom liječenju, knjige o glazbi... sve je to napisano nakon viđenja. Sada pouzdano znamo da je u 12. stoljeću čudesno objasnila ono što se danas pokazalo znanstveno dokazanim. Prije 850 godina!

Razlika je u nuspojavama

Vjera je preduvjet za cjelovito liječenje čovjeka

Kad usporedite medicinu po napucima sv. Hildegarde i takozvanu »službenu medicinu«, do kojih se razlika dolazi?

To su dva potpuno različita svijeta! Prije nego što sam počeo s Hildegardinim liječenjem radio sam u farmaceutskoj industriji i radio sam sve »kemijske stvari«. Kao što znate, svi kemijski lijekovi imaju nuspojave i opasnosti koje prijete čovjekovu zdravlju i okolišu. Većina pacijenata nije ni svjesna što su sve kemijski lijekovi u stanju izazvati, unatoč tomu što su neke nuspojave navedene na uputama za uporabu lijeka. Prema nekim istraživanjima, pogrešno uzimanje kemijskih lijekova na četvrtom je mjestu uzroka smrtnosti, nakon srčanoga udara, tumora i moždanoga udara. Tko može objasniti to što su mnogi lijekovi povučeni iz upotrebe, a njihova je utemeljenost bila znanstveno dokazana.

Pitate me o razlikama. Dovoljno je reći da Hildegardini, prirodni lijekovi nemaju nuspojava. Dakle, niti jedan jedini njezin lijek ne izaziva nuspojave! To je velika razlika u odnosu na službenu medicinu. I što je vrlo važno, svatko treba biti svjestan da se pravo i potpuno izlječenje ne može dogoditi sve dok u uzrocima bolesti nisu otklonjeni i razlozi koji se nalaze u čovjekovoj duši.

Koliko je onda u bolesti važna vjera u Boga?

Isus je rekao: Vjera te tvoja spasila! Ako vjeruješ da ćeš ozdraviti, otvaraš vrata da se dogodi čudo. Drukčije rečeno, dopuštaš svojem imunološkom sustavu koji će ti pomoći da ozdraviš. Čim netko kaže »nema mi pomoći«, »ja sam izgubljen slučaj« i sve gleda negativno, blokira u sebi snagu za ozdravljenjem. Vjerovanje je moćno sredstvo i rekao bih preduvjet za bilo kakvo cjelovito liječenje čovjeka.

Čovjek mora biti svjestan; ma koliko se činilo da je svijet opterećen materijalizmom, ovo je ipak Božji svijet, a Bog djeluje i u lošim okolnostima. Svaka je osoba na ovome svijetu željena od Boga, Bogu je važna, vrlo dragocjen dio svijeta. I kao takvi, ljudi bi se trebali držati zajedno.

Prevencija, prevencija, prevencija!

Vama će to kao bivšem istraživaču u farmaceutskoj industriji vjerojatno biti poznato - da je prema nekim podacima ona na drugom mjestu u svijetu po profitu, odmah nakon ratne. Je li Vam bilo teško tolike godine raditi s druge strane farmaceutske industrije, preporučivati ljekovita sredstva kojih u ljekarnama jednostavno - nema?

U mojemu radu nije mi cilj raditi protiv farmaceutske industrije ili protiv službene medicine. Naprotiv, želim im sve najbolje. Nastojim isključivo raditi za pacijente. Mogu reći da mi jednostavno imamo bolje metode, što nakraju potvrđuje i službena medicina. I ona kaže da ako se ispravno hranite i ako imate ispravan životno stil možete izbjeći bolesti i do 80% posto. Mi koji radimo u skladu sa sv. Hildegardom radimo na prevenciji. Dakle, prevencija, prevencija, prevencija! Nitko ne želi biti bolestan, a svi žele ostati zdravi. Mi im govorimo kako se to može. Prevencija je, ponavljam, ključ Hidegardine medicine. Pazite, znanstvena istraživanja danas potvrđuju ono što je prije 850 godina i Hildegarda opisala, da se uz odgovarajuću prehranu na temelju pira (iskonska pšenica), voća i povrća u 40-55% slučajeva mogu spriječiti tumori. Slični bi se rezultati mogli dobiti za tisuće drugih bolesti. Svaki čovjek može kroz zdravu prehranu i životni stil štititi svoje zdravlje. Treba biti svjestan da stručnjaci cjelokupan državni zdravstveni sustav država ne mogu jamčiti zdravlje. Tko želi biti zdrav mora za to donijeti odluku te svoj život uzeti u »vlastite ruke«. Dobra je, dakle, vijest da je moguće oboljenja od raka upola smanjiti samo kroz zdravu prehranu. Prema nekim podacima, samo je u Njemačkoj godišnje moguće 200.000 ljudi sačuvati od bolesti raka. Zbog svega toga čovjek ne bi izbor namirnica trebao prepustiti slučaju.

Dobro je promijeniti način života. Zašto to ljudi ne čine?

Ljudi se teško mijenjaju jer jako je teško mijenjati sustav. Sve dok ljudi žive koliko toliko sretno nemaju potrebe za promjenom sustava. No čim se razbole trebaju mijenjati nešto. Čovjekov način života utječe na njegov imunološki sustav koji kad je razoren, javlja se i razvija mnoštvo autoagresivnih bolesti. Zbog svega toga treba mijenjati način prehrane i životni stil.

Hildegarda je napisala knjigu o životnom stilu gdje je vidjela dva svijeta. Bit ću slobodan protumačiti prvi svijet kao svijet materijalizma, svijet novca i drugi svijet kraljevstva Božjega. Ta dva svijeta karakteriziraju poroci i kreposti, ona ih je opisala trideset pet. Naprimjer, započinje s ljubavlju i načinom na koji živimo u društvu u slobodi i harmoniji, a s druge je strane način na koji punimo vlastiti džep i ego.

Rekao bih da 80 posto populacije živi u materijalističkom svijetu i ne želi se mijenjati. Tome nasuprot stoji Hildegardin pogled na svijet. Ona kaže da možeš imati novca i vlasništva koliko god želiš, ali sreća nije nužno u tome.

Koliko je organizacija, koliko ljudi uključeno u Hildegardinu mrežu?

Hildegardin centar na Bodenskom jezeru središte je Hildegardine medicine. Kroz naše je edukacije dosad prošlo oko tisuću liječnika i osoba koje se bave prirodnim liječenjem ili savjetovanjem. Što se svijeta tiče, u Americi se gotovi nitko ne bavi Hildegardinom medicinom, u Australiji ih je tek nekoliko, u Singapuru jedna osoba, nekoliko u Engleskoj, snažna grupa u Švedskoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, u Austriji i Švicarskoj, a znam da netko radi po principima sv. Hildegarde i u Hrvatskoj i Poljskoj. Redovito organiziramo kongrese u nekoliko zemalja gdje izmjenjujemo iskustva.

Mnogi bi liječnici i preporučili prirodno liječenje no žale se da nemaju kliničke podatke o lijekovima. Kakva je u tom smislu situacija s lijekovima sv. Hildegarde?

Znanstvenik sam i mogao bih ponešto reći i o tome. Znanost je vrlo važna i bez novca je bitno ograničena. No kad se spoje znanost i novac, dolazi se često do pogrešnih podataka. Gotovo sva farmaceutska industrija sponzorira klinička istraživanja. Takve kliničke podatke mi ne trebamo. U Hildegardinu centru nemamo novca za velike studije, no zato individualno pristupamo svakom pacijentu, skupljamo iskustva i imamo ozbiljnu dokumentaciju.

Kakva je budućnost Hildegardine medicine?

Vidim veliku budućnost jer se materijalistički svijet polako uništava, umire sam od sebe. Zdravstveni je sustav sve više bolestan i sve je manje onih koji žele biti liječeni na taj način, često trovani lijekovima, i nitko nije sretan što se troši toliko novca koji si malo tko može priuštiti...


Branimir Stanić
Glas Koncila

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    4. prosinac 2019.

    Sbandieratori di Foligno in Piazza San Pietro

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: