Katolički tjednik

Govoreći o Bibliji, djeca već na prvopričesničkom vjeronauku nauče da je to knjiga o Bogu i knjiga o čovjeku. Na pitanje tko je Bog i tko je čovjek konačni je odgovor dao Isus Krist jer se u Njegovoj osobi sastalo i ljudstvo i božanstvo. No jedino što mu „fali“, a postalo je tipično ljudsko, jest grijeh. Zato ako bismo pokušali prepoznati koji je to „najljudskiji“ lik u Bibliji vjerojatno bismo došli do kralja Davida: svetac i grješnik, lider i propalica, junak i kukavica, mudrac i bezumnik... On predstavlja obje strane medalje: pad i uzdizanje. U njemu se vidi koliko nisko čovjek može pasti i koliko visoko se uzdići. On je ujedno paradigma čovjekova življenja u ovom svijetu. Na jednoj je strani simbol borbe slabijeg protiv jačega i zauzimanja za pravdu (David i Golijat), a na drugoj predstavlja oličenje putene požude i nepravde (David i Bat-Šeba). U njemu se uistinu prepoznaje kako je malo potrebno za zlo a kako se puno treba potruditi za dobro. Ipak, usprkos svemu, kada se podvuče crta, jedna osobina opisuje ovaj biblijski lik a to je pokajanje i poslušnost Božjem glasu. Sasvim je „normalno“ da čovjek sagriješi – jer je čovjek – ali je još normalnije da se pokaje i izvuče pouku iz svoga grješnog stanja. To podjednako vrijedi i za pojedinca i za društvo. Ovo pak osobitu interpretaciju dobiva kada se govori o jednoj od najtamnijih stranica u ljudskoj povijesti: holokaustu.

U novije se vrijeme, svake godine, sjećanje na ovaj događaj obilježava 27. siječnja. Na taj je dan 1945. ruska Crvena armija oslobodila koncentracijski logor Auschwitz – simbol stradanja Židova u Drugom svjetskom ratu. I koje li ironije, svake se godine javi netko tko negira ovaj zločin ili barem njegove razmjere. Jedni to čine samo zato što je riječ o Židovima, a drugi zato što žele umanjiti zločine nacističke Njemačke i njenih saveznika. Prijepori se uglavnom vode o broju žrtava i uvjetima života u konclogorima. Zavirivši u literaturu vidjet ćemo da Encyclopaedia Britanica procjenjuje kako je broj židovskih žrtava bio oko 5.700.000, a Encyclopaedia Judaica ističe da se radi o 5.820.960. Sukladno ovim podatcima može se kazati da je zbog nacističke ideologije stradala trećina svih Židova koji su tada živjeli u svijetu. Osim obične „raje“ koja u nemirnim vremenima funkcionira po načelima gomile, u cjelokupnom tom procesu nisu bez krivnje ni katolički intelektualci.

Od svog nastanka 1922. pa do komunističke zabrane 1945. Katolički tjednik je oko 890 članaka (različitog žanra) posvetio Židovima. Pišući o događajima vezanim za Drugi svjetski rat, ne može se reći da je odobravao progone i ubojstva Židova, ali ih je tumačio kao neminovnu posljedicu dugogodišnjeg židovskog „kvarenja“ društva kroz bankarstvo i medije. Tjednik Židovima osobito predbacuje povezanost s framasonima i navodnu uloga u nastanku socijalizma i fašizma. Premda donosi dosta objektivnu sliku o stradanju Židova, ipak izostaje suosjećanje, osim u iznimnim prilikama kao npr. kada govori o münchenskom nadbiskupu Michaelu kard. Faulhaberu koji je hrabro istupao protiv progona Židova. U tom je kontekstu znamenita kardinalova rečenica: „Režimi se mijenjaju – domovina ostaje“. Posebno opterećujući jest komentar tadašnjeg urednika koji objašnjava zašto progone Židove: „Iz mržnje su ubili Isusa pa i mržnjom prate njegovo djelo. Mi se katolici ne stavljamo na čelo gonjenja Židova. To nama ne priliči. No vis-a-vis onima kojima se još nisu oči otvorile naglašavamo svoje stare misli... ljubav ima granica. Nećemo valjda radi krivoga shvaćanja ljubavi dati uništiti Crkvu i vjeru, sebe zgaziti a narode pretvoriti u medvjede koje će židovski svjetski cigani vući na lancu... pokret za oslobođenje svijeta od židova jest pokret za obnovu čovječjeg dostojanstva...“ (KT 21/1941, str. 7).

Iz svega je očito kako je usprkos dominantnom kršćanskom stavu bilo i u Katoličkom tjedniku mrlja koje je neophodno oprati odlučnim odavanjem počasti nevinim žrtvama holokausta. Brojkama se ne treba zamarati jer je tragedija ako je ubijen jedan čovjek, a kamoli milijun ili puno više. Papa Benedikt XVI. nedavno je istaknuo da je holokaust „zločin protiv Boga i čovječanstva“. O njemu ne treba šutjeti bez obzira što izgleda kao već čuvena tema. Iz svoje „grješnosti“ trebamo izvući pouku i neopterećeni gledati u budućnost.

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik