Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

30. srpanj 2014.

Intervju

don Tihomir Šutalo

don Tihomir Šutalo

Žepče, 3. veljača 2010.

Razgovor s don Tihomirom Šutalom, ravnateljem KŠC-a "Don Bosco"

Svježina salezijanske karizme tijekom svih 150 godina postojanja Dužbe ogleda se u radu s mladima

Povodom spomendana sv. Ivana don Bosca, utemeljitelja Salezijanske družbe te Dana posvećeog života govori salezijanac don Tihomir Šutalo, ravnatelj KŠC-a „Don Bosco“ u Žepču. Tihomir Šutalo rođen je u Stocu 3. siječnja 1967. Salezijansku klasičnu gimnaziju i novicijat završio u Rijeci od 1981. do 1986., a teologiju završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika zaređen u Zagrebu 1995. te neposredno nakon ređenja s još dvojicom salezijanaca, don Ambrozijem Matušićem i don Stjepanom Matijevićem, dolazi u Žepče, prvu salezijansku prisutnost u BiH. Od 1999. do 2002. na poslijediplomskom studiju na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu magistrira školsku pedagogiju. Od 2002. ravnatelj Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ u Žepču.

Krajem 2009. godine proslavili ste 150. obljetnicu Salezijanske družbe. Ako se osvrnete malo unatrag, koje biste događaje iz toga 150-godišnjeg razdoblja izdvojili kao najznačajnije za Družbu?

Kao prvo, naglasio bih samo ustanovljenje Družbe.
Druga stvar su misije. Don Bosco ne ostaje zatvoren u Italiji, nego šalje salezijance u misije u Južnu Ameriku. Može se reći da su misije bile pravi put širenja salezijanske karizme.
Treća stvar je proglašenje don Bosca blaženim i svetim. Time je Crkva priznala vrijednost njegova osobnog života, ali i čitavog djela za mlade u Crkvi koje je s njime i započelo.
Iako ima još mnogo stvari koje su obilježile povijest naše Družbe, osobito bih izdvojio tu otvorenost svijetu mladih. To nam omogućuje da naš rad bude uvijek zanimljiv onima koji traže smisao života i ostvarenje svojih duhovnih potreba. Don Bosco je rekao mladima kako želi da budu sretni ovdje i u vječnosti i to je nastojao i postići pomažući im postati dobrim kršćanima i poštenim građanima. U tome se ogleda svježina salezijanske karizme tijekom svih 150 godina postojanja.

Možete li nam reći, gledano s Vašeg stajališta, je li se Družba mnogo promijenila, ako usporedimo Konstitucije, i u čemu se najviše ogleda ta promjena?

Družba se promijenila ukoliko su se promijenile i okolnosti u kojima ona živi i djeluje. Cilj se nije promijenio, a to je duhovna i materijalna pomoć mladima i puku. Don Bosco je bio vizionar i stoga je bio hrabriji i odlučniji od nas. Nije se ustručavao predložiti radikalna rješenja. Ipak, ono što je osvojilo sve one koji su simpatizirali njegov rad, od najobičnijih ljudi, preko državnih i crkvenih velikodostojnika, pa i do samoga Pape, bio je njegov odnos prema čovjeku, mladiću iz predgrađa Torina, kojemu je don Bosco bio i otac i majka, a ne samo svećenik.
Danas su Konstitucije pravilo života, ali ipak, kao i u don Boscovo vrijeme, dopuštaju kreativnost svojim članovima i otvorenost za sve nove ideje koje omogućuju pojedincima, nadahnutima Duhom Svetim, vršiti ne slovo, nego duh Konstitucija.

Don Bosco je Salezijanskoj družbi u naslijeđe kao glavnu zadaću ostavio rad s mladima. Koliko je to danas u suvremenom svijetu zahtjevna zadaća te s kojim se problemima ali i radostima susrećete vršeći to poslanje?

Mladih će uvijek biti i svaka će se generacija naći pred izazovima odrastanja i trebat će nekoga tko bi im pomogao postati dobrim kršćanima i poštenim građanima. Zato bih rekao da su problemi slični onim nekadašnjima, samo su okolnosti drugačije. Na ovim našim prostorima javlja se sve veća malodušnost među mladima. Mladi mnogo žele, ali im društvene okolnosti ostavljaju male mogućnosti. Zbog te situacije oslabila je i vjera mladih. Unatoč tomu, mladi bi trebali shvatiti da ključ uspjeha leži u njihovim rukama. Zato je važno mladima vratiti nadu i vjeru kako bi shvatili da je život pred njima, bez obzira na poteškoće na koje nailaze.
Ljepota rada s mladima jest s jedne strane što su oni u biti neispisana ploča koja čeka da se nešto lijepo i dobro na njoj napiše, kao i to što su neiskvareni i još uvijek puni ideala. Kad im čovjek iskreno priđe oni instinktivno iskreno odgovaraju na poticaje dobra i uvijek je lijepo vidjeti kako sa zahvalnošću prihvaćaju dobre inicijative koje im se ponude. Mladenački osmijeh i nastojanje oko dobra, nagrada je koja nam daje snagu uvijek ponovno, sa svakom novom generacijom, neumorno raditi za razvoj dobra i ljubavi tamo gdje živimo i djelujemo.

Koliko su don Bosco i njegov rad aktualan u današnjem vremenu i svijetu?

Upravo zbog toga što su mladi „naslovnici“ naše karizme, aktualnost don Boscova rada je neupitna. Mladi i danas imaju potrebu za prihvaćanjem, za nekim tko će saslušati probleme i pokazati im kako ovaj život i svijet ipak imaju smisla.
I na društvenoj razini salezijanci i danas nastoje odgovoriti na najprioritetnije potrebe mladih. Početak industrijske revolucije počeo je kako u Pijemontu tako i drugdje u Europi, kao magnet privlačiti mnoge mlade u grad Torino. Mladi su se očito nadali boljem životu, ali to nije bilo tako. Zato don Bosco, između ostaloga, sastavlja prvi ugovor o radu za svoje mladiće i traži od poslodavaca da ih poštuju.
Promatrajući ugroženost mladih danas, osobito na razini ljudskih prava, naša je Družba početkom 2009. godine promišljala u kakvoj je povezanosti danas don Boscov preventivni sustav i suvremeni govor o ljudskim pravima. Zaključak je bio da, ukoliko želimo ostati vjerni don Boscu, moramo upravo i na području ljudskih prava učiniti sve kako bi prava djece i mladih danas bila zaštićena i promovirana. Zapravo, dok god bude mladih i dok god oni budu osjećali potrebu za pomoću pri ispunjavanju njihovih osnovnih ljudskih i duhovnih potreba, aktualnost don Boscove karizme nikad neće biti dovedena u pitanje.

Povodom 150. obljetnice Družbe krenula je na putovanje kroz 130 zemalja svijeta gdje salezijanci djeluju i urna s relikvijama sv. Ivana Bosca. Što je bio motiv za takvo što? Koje plodove očekujete od toga projekta te znači li to da je i Bosna i Hercegovina na popisu tih 130 zemalja?

Prvi motiv jest pripremiti Družbu za 200. obljetnicu don Boscova rođenja. Prilika je to da se salezijanci diljem svijeta upoznaju sa svojim Ocem tako što će fizički susret s urnom i posmrtnim ostacima sveca dovesti do intelektualnog i duhovnog susreta sa svetim Ivanom Boscom, ocem i učiteljem mladeži, osnivačem salezijanske obitelji. Njegov dolazak u Hrvatsku salezijansku provinciju tek treba dogovoriti, a nadamo se kako ćemo imati priliku sresti ga i u Bosni i Hercegovni, u Žepču.

Budući da je primarno poslanje Salezijanske družbe rad s mladima, koliko je to poslanje, na neki način, „olakšica“ kad govorimo o novim duhovnim zvanjima? Ima li vaša Družba problema s nedostatkom duhovnih zvanja?

Don Bosco je osnovao Družbu sa 17 mladića. Od samih početaka pa do danas, salezijansku karizmu najlakše razumiju i prihvaćaju upravo mladi. U našoj Družbi postoji izvjesna kriza zvanja tek u nekim dijelovima svijeta, u Europi na primjer, dok je u mnogim drugim dijelovima svijeta broj duhovnih zvanja u stalnom porastu. Najviše mladića koji ulaze u našu Družbu dolazi iz naših salezijanskih ustanova: škola, oratorija, raznih oblika kuća za mlade. Obiteljsko ozračje jedan je od temelja salezijanske karizme. Takvo ozračje, kao i prihvaćanje mladih u vjeri, najdjelotvornija su sredina za otkrivanje i usmjeravanje mladih prema duhovnom pozivu. Ukoliko je taj proces praćen i molitvom, osobnim susretom i duhovnim vodstvom, onda ne treba strahovati za broj i kvalitetu novih kandidata. U našem slučaju karizma je svakako „olakšica“ za animiranje novih zvanja.

Budući da je nerijetko vidljivo kako mladi nakon primanja sakramenta Potvrde odlaze iz Crkve, koji su, prema Vašem mišljenju, načini da ih se zadrži unutar Crkve te da im se približi Krista?

Trenutak primanja sakramenta Potvrde je prijelomni trenutak u odnosu mladih i njihovih roditelja prema Crkvi kao i u odnosu Crkve prema mladima. Zanimljivo je kako se neposredno nakon podjele toga sakramenta odnos nas svećenika prema mladima jako mijenja, postajemo mnogo tolerantniji, nastojimo mlade privući Crkvi svojim svjedočenjem, lijepom riječju, prijateljevanjem s njima i slično. Držim kako bi ovakav pristup mladom čovjeku trebao nastupiti mnogo prije. Danas se sve češće čuje kako bi škole trebale biti učenicima drugi dom, osobito mi u katoličkim školama to naglašavamo. Pitam se, zar naši crkveni prostori ne bi još više trebali postati mladima drugi dom. Kako? Činjenica je kako još nitko nije pronašao jedinstven odgovor na ovo pitanje. Sigurno je jedno, mladi bi morali doživjeti iskustvo crkvenog života. Zato bi trebalo poticati što više skupina i pokreta unutar Crkve. Naše Konstitucije kažu kako „u njima mladi postaju svjesni svojih odgovornosti i uče davati svoj nenadomjestiv doprinos preobrazbi svijeta i životu Crkve“. Ako mladi postanu protagonisti u Crkvi, oni iz te Crkve neće odlaziti. Mladi bi se trebali u Crkvi čak i ugodno osjećati. Ipak, pravi odgovor na ovo pitanje stoji u izjavi pape Pavla VI.: “Crkvi je potrebno više svjedoka nego učitelja“.

Na koji način bi se, prema Vašem mišljenju, mlade moglo oduševiti za svećenički i redovnički poziv?

Ne znam na koji način Bog intervenira u životu pojedinca pa mi je te njegove zahvate teško i protumačiti, a svećenički i redovnički poziv spadaju upravo u područje Božje volje. Mladi ljudi veoma su nesigurni i imaju jaku potrebu da barem netko bude na njihovoj strani. Ukoliko osjete da je Bog na njihovoj strani, tu su već velike pretpostavke za budući duhovni poziv. Ukoliko i ljudi, osobito mi iz Crkve, budemo uz njih, bit će veća mogućnost da se netko odluči dijeliti s nama vrijednosti koje živimo, i život sam. Današnji svijet nam je nametnuo sigurnost kao kriterij i osnovni način razmišljanja i planiranja budućnosti. No, upravo ta sigurnost jako ograničava čovjeka i često je izvor velikih frustracija. Stoga se ne trebamo ustručavati mladima govoriti o zahtjevnosti života i nuditi im zahtjevne životne projekte, a takav projekt je i duhovni poziv.

Vaš Red je dobio ime po sv. Franji Saleškom koji je danas ujedno i zaštitnik katoličkih novinara i pisaca. Imajući to u vidu, ali i činjenicu kako je mladima, kojima ste upućeni, „digitalni svijet“ komunikacija posebno blizak, možete li nam reći koliku ulogu moderna sredstva društvenog komuniciranja imaju u vršenju salezijanskog poslanja?

Vrhovni poglavar Salezijanske družbe ima šest savjetnika. Jedan od njih je savjetnik za društvene komunikacije. Na svjetskoj razini imamo nekoliko fakulteta za izučavanje sredstava društvenoga priopćavanja. Slično je i na provincijalnim razinama. Zašto mi to imamo? Jer smo svjesni kako sredstva društvenoga priopćavanja imaju velik utjecaj na mlade. Drugi razlog je taj što mi kršćani, svećenici, imamo što komunicirati s drugima dobili smo poslanje od našega Učitelja da prenosimo Radosnu vijest. No, sredstva prenose poruku, ali nikada ne mogu preuzeti svjedočku ulogu, odnosno zamijeniti osobni kontakt. Primarna komunikacija jest osobni susret i to nikada ne bismo smjeli zanemariti pa ni onda kada se svaki dan služimo sredstvima društvenoga priopćavanja. U konačnici sva naša sredstva pa i osobni susret s drugima, mladima osobito, ima za cilj privesti toga mladog čovjeka osobnom susretu s uskrslim Gospodinom kako bi mogao rasti kao novi čovjek.

Na kraju, što, za Vas osobno, znači biti salezijanac, svećenik i redovnik?

Pretpostavlja se da svaki čovjek bira svoj životni put potaknut nečim jako važnim, obično nekom velikom, neodoljivom ljubavlju. Kod nas redovnika i svećenika teško je govoriti da smo izabrali ovaj poziv zahvaljujući trenutačnom oduševljenju (onim što mladi nazivaju zaljubljenost). Naš život je više potreba i prigoda za trajnim oduševljavanjem. Naš životni suputnik, Isus Krist, nadilazi dimenzije ovozemaljskih partnera, on je naš brat, suputnik, ali i Otkupitelj i Spasitelj. Onaj čovjek koji trajno živi s tom sviješću, nema problema s vlastitim životnim smislom i vlastitom budućnošću. Lako je s takvom sviješću darovati i ovaj svoj zemaljski život za ideale koje je živio i ostavio Isus iz Nazareta.
On je naš prvotni izbor, a tek nakon njega dolazi oduševljenje nekim od njegovih vjernih učenika. Tako se i meni dogodilo da ga slijedim i služim mu kao salezijanac. Očito mi je Gospodin pripremio ovaj izbor darivajući mi neke sposobnosti i sklonosti. No, iako je rad s mladima naša karizma, ipak naše prvotno poslanje jest osobno posvećenje i briga za duše. A duše mladih su najčešće radosne i sjajne i važno se potruditi da takve i ostanu kako bi i u vječnosti pripale onomu tko ih je i udahnuo u svakoga od nas.


Razgovarala: Bojana Đukić
Katolički tjednik

PREPORUČI
CCEE

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    29. srpanj 2014.

    Papa Francesco: lo spirito fa la diversità ma anche l’unità

Sljedeca
 
Nakladna kuća Verbum

Copyright © 1996-2014 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: