Pjev tišine i ptica

Gospodine, želim s tobom razgovarati kao s čovjekom pored sebe. Za stolom, recimo, na kavi ili čaši vina. Ili u šetnji našim parkom. Kao sa svojim najboljim prijateljem razgovarati s tobom o svemu. Želim čuti tvoju riječ i tvoj glas i vidjeti sjaj u tvojim očima.

Dovoljna je samo jedna tvoja riječ pa da smisao i istina obasja cijeli moj život. Da mi vrati ljepotu i da se ponovo za život oduševim. Samo jedna tvoja riječ udahnula bi mi tvoj duh i ja bih je s ljubavlju prihvatio.

Tvoja riječ bi mi vratila izgubljenu vjeru i snagu.
Samo jedan tvoj pogled bio bi dovoljan da se vratim ostavljenoj ljubavi i da na njezinom križu ponovo raširim ruke.
Tvoja bi riječ mojoj duši udahnula mir i radost i ona bi pejzaž tvoje ljubavi postala.
Tvoja bi riječ utišala sve moje riječi i slušali bismo pjev tišine i ptica.
Tada bi sva moja pitanja postala suvišna i nepotrebna.
S tobom bi sve moje sadašnje želje i potrebe nestale.
U tvojoj blizini utonuo bih u beskraj ljubavi.
U njoj bi iščezlo sve što vidim i sve što čujem. Cijeli ovaj svijet.
I tvoj bi mi lik Isuse iščeznuo.
Gospodine, bio bi opet uznesen!
I tvoj bi se Duh na mene izlio.
I ja bih u njega utonuo, u najdublju dubinu svoga srca.
I ne bih te više tražio pored sebe, nego u sebi, Gospodine moj!
Ti bi bio u meni i ja u tebi.
Ali, Ti već jesi Gospodine u meni!

Bez tvoga Duha, uzalud bi mi bilo biti s tobom Gospodine, uzalud što bih te slijedio, uzalud bih pio i jeo s tobom, uzalud bi bile sve naše šetnje, svi naši razgovori i pogledi i uzalud sva tvoja čuda i sva tvoja ljubav, Gospodine. Bez tvoga Duha gledao bih te, ali te ne bih vidio, i slušao te, ali te ne bih čuo, kao i mnogi tvoji suvremenici, Gospodine. Jer, bez tvog duha, ljubavi ne bih imao i ne bih te ljubio, Gospodine moj. Tvoja bi riječ, Gospodine, na kameno tlo pala. Ali ti si uzdignuo svoj pogled u nebo i rekao: »Effata!«, i izvor se ljubavi u mom srcu ponovo otvorio.

Tvoj duh tvoja je ljubav, Gospodine, razlivena u mom srcu. U njoj si uvijek sa mnom, Gospodine. U njoj te i vidim i čujem. U njoj činiš najljepša čuda.

A moja ljubav je tvoja Gora, Gospodine, na kojoj slušam tvoja blaženstva, i tvoj Tabor, Gospodine, na kojem te vidim preobražena u nebeskoj slavi i sjaju tvoga Božanskog milosrđa.