Katolički tjednik

Usred zbrke modernog svijeta, kojemu se svakodnevno nekamo žuri, vrlo često dolazi zamjene životnih teza, odnosno vrijednosti. One sporedne stvari najedanput se predstavljaju kao esencijalne a one koje zavrjeđuju našu pozornost bivaju potisnute negdje u stranu. Rezultat toga u krajnjoj crti jesu promašeni životi i nesretne životne priče. O tomu je već dosta na različitim stranama govoreno i pisano ali praksa pokazuje kako postoji nebrojeno mnogo različitih «varijacija na temu» koje ne dozvoljavaju kreiranje jednog univerzalnog recepta koji bi nas od toga sačuvao. Stoga je životno važno prepoznavati uporišne točke na osnovu kojih svatko sačinjava osobni recept kako razlučiti važno od nevažnog. Dakako da u tom procesu veoma veliku ulogu imaju primjeri drugih: bilo naših suvremenika, bilo povijesnih osoba. Završetak Pavlove godine u kojoj smo pokušavali sagledati lik, djelo i značaj Apostola naroda nameće nam pitanja: što smo kod njega prepoznali kao primjer vrijedan nasljedovanja i koliko je on konkurentan u relativiziranom globalnom tržištu vrjednota?

Ono što u mnogomu određuje moderna gibanja definirano je načelom ponude i potražnje, te se vrijednim smatra samo ono što donosi profit. Čovjeku se nameće zahtjev «imati što više» jer je to kriterij po kojemu on raste u društvenoj hijerarhiji. Zato su vrlo često mladima idoli – a ne uzori! – ljudi iz svijeta zabave, sporta, glazbe i sl. Njih nazivaju zvijezdama i pokušavaju oponašati. Što je još znakovitije u tom kontekstu i kriminalci postaju «zvijezde». Budući da su ostvarili normu materijalnog imperativa posjedovanja njihov primjer predstavlja paradigmu uspješnog života i zato su primamljivi za nasljedovanje. Da stvar bude još tragikomičnija čak i fiktivni, animirani likovi bivaju uzori u pojedinim krajevima svijeta. Eklatantan primjer toga jest Japan gdje su strip-junaci vrlo često «najpopularnije osobe». Tako je prošle godine japanska Vlada proglasila animirani lik bucmaste mačke, nazvane Hello Kitty, ambasadorom japanskog turizma u Kini i Hong Kongu. Njen i likovi mnogih drugih manga kreacija (manga je naziv japanskog stripa) vrlo često bivaju citirani i uvažavani kao stvarne osobe. Oni donose profite nerijetko veće i od milijarde dolara. Premda su ovo primjeri koji katkada izmiču našem konkretnom iskustvu ipak upozoravaju na princip koji vlada svijetom i upućuju koliko je teško nečim drugačijim privući pozornost običnog čovjeka. Tako i povijesni lik sv. Pavla teško krči put do srca suvremenog društva. Štoviše, za njega se sa sigurnošću može kazati da je neatraktivan. Njegovo: «Znam i oskudijevati, znam i obilovati» (Fil 4,12) primamljivo je jedino u svojoj drugoj polovici. Trpljenje koje je podnio zbog i radi Riječi Božje izgleda kao čista ludost ako se ima na umu njegov prvotni ugled u zajednici koji je imao kao progonitelj kršćana. I tako bismo mogli nabrajati do unedogled zašto je sv. Pavao nekonkurentan na svjetskoj tržnici vrjednota, ali odgovor je dao on sâm: «mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom» (1Kor 3,19). Mudrost koju Pavao ovdje žigoše jest promatranje života bez perspektive uskrsnuća i vječnosti, a sukladno tomu i bez perspektive nepomućene životne radosti na ovomu svijetu.

Cjelokupan život Apostola naroda jednak je životu bilo kojeg od izmišljenih likova iz romana ili zaboravljenih povijesnih osoba ako nema onoga zbog čega se on iz korijena promijenio a to je: uskrsnuće. Kršćanski univerzalizam kojemu je sv. Pavao, na osnovu susreta s Uskrslim, postavio temelje i danas je obvezujuća stvarnost. Zbog svoje autentičnosti kršćanin u ovom pojmu mora prepoznati: poziv na osobno obraćenje, zahtjev ekumenskog približavanja i međureligijskog uvažavanja, te nužnost globaliziranja ljubavi koja je jedina u stanju osigurati humaniju budućnost čovječanstva. Zbog toga je lik sv. Pavla i nakon završetka njegove godine ostao neiscrpan rudnik za otkrivanje Božje blizine čovjeku i čovjekove sreće koja nastaje iz susreta s Bogom.

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik