Glas Koncila

David Sluganović, u župi Svete obitelji u Slavonskom Brodu, na službi je župnika 23. godinu. Rođen u Nijemcima 11. travnja 1958, zaređen je za svećenika u Đakovu 29. lipnja 1984. Kao župnik prvi put je nastupi 30. studenoga 1986. u brodskoj župi Svete obitelji, a već sljedeće godine odlazi na izvanredni postdiplomski studij u Zagreb da bi se pripremao za rad s mladima iz područja odgoja i kateheze. Prvi od župnika u Brodu uključio je laike u pastoral. Svojom jednostavnošću, spontanošću, odlučnošću i srdačnošću obljubljen je u svojoj župi, kako među starijima tako među djecom i mladima. Za predani pastoralni rad, domoljublje i karitativno djelovanje u Domovinskom ratu i obnovi grada, odlikovao ga je Grad Slavonskog 16. svibnja 2002. posebnom nagradom za životno djelo »Zlatnom čapljom«.

Uloga je svećenika služenje

»Odrastao sam u obitelji s osmero djece, od kojih je danas petero živih. Još kao mlad osjećao sam da je najvažnije u životu čovjeka činiti dobro, pa sam promišljao gdje to najviše mogu i ostvariti. Molitva u obitelji, vjernički život, promatranje svećenika pomoglo mi je da uvidim da to najviše mogu ostvariti ako budem svećenik, a i ništa me drugo nije posebno ispunjavalo. U svom mladomisničkom geslu, 'Tko dobro čini, od Boga je!' i danas nalazim inspiraciju da ustrajem u činjenju dobra. Uloga je svećenika služenje, i to pokušavam i činiti.

Posebno sam ove godine na Veliku subotu zapazio dvije postaje križnoga puta koje su na ulazu u crkvi smještene jedna do druge: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ i Isus pruža Veroniki rubac. Posvijestile su mi to neiscrpno blago koje možemo otkrivati u njima. Od nas se vjernika traži da budemo slika Kristova, da tu sliku nosimo u svijet i budemo autentični Kristovi svjedoci. Ponosan sam na svoje župljane koji su jedni drugima pomagali kao Šimuni Cirenci. Drago mi je biti svećenik ovdje gdje jesam. U našu župu na misu dolaze kompletne obitelji, i na to sam posebno ponosan.«

Najvažnija mi je živa Crkva

»U mome župničkom poslanju najvažnije mi je bilo izgrađivanje žive Crkve, no raduje me što ćemo uskoro krenuti s uređenjem crkve kao građevine. Zahvalan sam Bogu i pokojnom župniku Marku Majstoroviću koji je osnovao ovu župu i čiji se blagoslov i danas osjeća; u župi djeluje Schönstatski pokret, molitvena zajednica 'Novo srce', a osnovana je i zajednica 'Treće srce', za spas nerođenih za koje se pokojni Majstorović posebno brinuo, a zahvaljujući njemu već duže godina u župi djeluje vrtić 'Lucija'.

Kao samostalni župnik u novonastaloj župi, u kojoj je započeta gradnja nove crkve, s vjernicima je izgrađen pastoralni centar i vrtić i nastavili smo s gradnjom potrebnih objekata za pastoralno djelovanje (župna kuća, vrtić, starački dom, vjeronaučna dvorana, stambeni prostor za redovnice, studentski dom...). Poticao sam i radovao se svakom napretku i modernizaciji ovoga dijela grada.«

Upitan o svom radu za vrijeme Domovinskog rata, ispričao je: »U teškom ratnom razdoblju uključio sam se od prvih dana kao svećenik uz zauzete pojedince i narod u obranu domovine. Razvojem rada Biskupijskog Caritasa na regionalnom planu, imenovan sam ravnateljem Caritasa triju dekanata - Velikokopaničkog, Sibinjskog i Slavonskobrodskog - i tu sam službu obnašao u tri mandata (15 godina). Trudio sam se odgovorno i dobro organizirati pothvate na području humanitarnog rada u gotovo nemogućim uvjetima i ratnoj situaciji. Uspostavio sam mnogobrojne povezanosti humanitarnih organizacija i pojedinaca kod nas i u svijetu koji su bili voljni i moćni za pomoć ljudima u nevolji. Smirivanjem agresije na Slavonski Brod, zauzeo sam se za pripomoć u izgradnji i obnovi obiteljskih kuća oštećenih ratom priskrbljujući građevinski i pokrovni materijal u suradnji sa svim raspoloživim humanitarnim organizacijama grada, okolice, Hrvatske i izvan domovine. Posebno sam se trudio oko obnove oštećenih crkava na području naše županije, a osobno sam sudjelovao u ulozi glavnog koordinatora za izgradnju novog crkveno-pastoralnog centra u Brodskom Vinogorju, župi Uznesenja BDM.«

Mlade sam aktivirao u razne akcije

Na upit o svom angažman u pastoralu kroz odgoj mladih, rekao je: »Organizirao sam mlade srednjoškolce i studente aktivirajući ih u različite akcije fizičkog angažiranja te preventivno utjecao na rad s ovisnicima o alkoholu i drogi. Udomljavao sam beskućnike te bio odgovorni suradnik Centra za socijalnu skrb u gradu za rubne slučajeve. Inicirao sam izgradnju karitativnog centra u Slavonskom Brodu sa gotovo 2.500 četvornih metara korisnog prostora. Povjerenu zadaću te izgradnje od brodskih svećenika prenio sam u realnost uz veliko razumijevanje gradskih vlasti i uprave Grada Broda. Na Caritasu darovanom gradskom zemljištu uz Glogovicu niče na starom smetlištu novi centar koji je u tim teškim godinama progonstva i izbjeglištva uistinu bio mjesto razumijevanja i konkretne pomoći. Nicali su i drugi novi projekti, pomoć za samopomoć, edukacija novih suradnika kao i šarolika pripomoć u svim strukturama socijalne raznolikosti. Sudjelovao sam u svim humanim inicijativama grada i drugih sekcija, a za vrijeme rata organizirali smo ljetovanja djece u Italiji kada je u dva navrata više od 1.200 djece ljetovalo na mjesec dana u Italiji u suradnji s Milanskim Caritasom. Ta su djeca bila tadašnji veleposlanici naše tek stvorene domovine. U pojedinim obiteljima traju uspostavljena kumstva za djecu bez roditelja nastala za vrijeme okupacije dijelova RH sve do danas.

Inicirao sam rad pučke kuhinje za regiju grada sa suradnicima koji u tom programu ostaje kontinuirano angažirani zahvaljujući razumijevanju i potpori Gradskog poglavarstva, odjela za društvene djelatnosti, i nakon mog prestanka rada u Caritasu. Poseban osjećaj i suradnju posvetio sam njegovanju i pažnji ranjenika i invalida Domovinskog rata svakodnevno prisustvujući u bolnici za najteže vrijeme granatiranja našega grada, dovozeći humanitarnu pomoć u lijekovima i drugoj medicinskoj opremi. Organizirao sam uz svoje poznanstvo boravak i oporavak mnogim hrvatskim borcima u klinikama Njemačke. Brigu sam nastavio pribavljajući pomagala, lijekove, bolnički materijal i ostale potrepštine i u poratnom razgiblju.«

Najvažnije je formirati suradnike

U župi Svete obitelji za vrijeme i poslije Domovinskog rata velik broj prognanih i izbjeglih našao je utočište, a župnik Sluganović o tome kaže: »Prvi val izbjeglica stizao je u Brod s vrećicama u ruci i trebalo je pomoći, i tu smo nastojali dati sve što se moglo. U našoj je župi bilo najviše nenaseljenog prostora pa su tu sagradili svoje obiteljske kuće. Mnogi su došli tek s vrećicom u ruci te je prva etapa zbrinjavanja bila odjeća, hrana, zatim zbrinjavanje smještaja, a poslije izgradnja vlastitog doma. Caritas je tada imao mogućnost pomoći u građevinskom materijalu, te je to uglavnom bio znak pažnje ljudima da nisu sami i jedno ohrabrenje da krenu u život. U kućama je znalo biti i po 20 osoba i kroz nekoliko mjeseci. Župa je u početku imala oko 500 obitelji, a sada ih ima oko 1.100, a od toga je mnogo mladih obitelji te je prošle godine bilo 73 krštenja, a samo 15 umrlih.

Formirati suradnike čini mi se najvažnijom zadaćom, jer uz materijalnu još je važnija duhovna dimenzija, stoga trebamo osluškivati poticaje Duha i prepoznavati znakove vremena.«

Brankica Lukačević