Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

16. listopad 2018.

Intervju

Don Mato Tomas

Don Mato Tomas

Rim, 27. svibanj 2009.

Razgovor s don Matom Tomasom

Kolijevka kršćanstva i arhiv prvotne Crkve

Don Mato je od 2007. godine vodič za hrvatske hodočasnike, iako će reći da je često vodič i za mnoge druge skupine iz raznih krajeva svijeta. Član je Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, rodom iz travničkog kraja.

Rim je vrlo često odredište za brojne hrvatske hodočasnike tijekom velikih svetkovina i blagdana, a ništa manje hodočasnika se ne uputi u posjet „vječnom gradu“ ni tijekom ljeta. U mnoštvu prisutnosti i znakova vjere te bogatstva povijesti koje nude Rim i Vatikan, jedna od najemotivnijih uspomena koju hodočasnici ponesu sa sobom je posjet rimskim katakombama. Većina će ustvrditi da su najupečatljivije katakombe sv. Kaliste. A sve hrvatske vjernike pred tim katakombama dočekat će i bit će im vodič uvijek vedar i ugodan sugovornik, don Mato Tomas. On je od 2007. godine vodič za hrvatske hodočasnike, iako će reći da je često vodič i za mnoge druge skupine iz raznih krajeva svijeta. Don Mato je salezijanac, član Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, rodom iz travničkog kraja. Katakombe svetoga Kalista su među najvećima i najveličanstvenijima u Rimu. Nastale su oko polovine drugoga stoljeća, a u njima je sahranjeno preko 500.000 kršćana iz prvih stoljeća te 16 papa. Ime su dobile po sv. Kalistu. Možemo ih smatrati “kolijevkom kršćanstva i arhivom prvotne Crkve” jer prikazuju njezin život, običaje i navike, njezin javno ispovijedanje vjere te svjedoče njeno mučeništvo.

Don Mato, podsjetimo se nekih osnovnih povijesnih činjenica. Kako i kada su nastale ove katakombe?

Na području Rima ima oko 60 katakombi. Katakombe sv. Kalista su jedne od najpoznatijih. Nastale su polovinom II. stoljeća. Što su to u biti katakombe? Katakombe su podzemna groblja gdje su se sahranjivali kršćani. Zašto? Pa pogani nisu dozvoljavali da se kršćani sahranjuju s njima. A budimo iskreni, ni kršćani se nisu željeli pokapati skupa s poganimo. Prije svega, kršćani su odbijali poganski običaj spaljivanja tijela, zbog osjećaja poštovanja prema tijelu kojemu je određeno da jednoga dana, po uzoru na Krista, uskrsne od mrtvih. Tu je i problem prostora jer bi na otvorenom bio brzo iskorišten. A prvi kršćani su bili uglavnom siromašni te je ovaj način pokapanja bio najprikladniji. A ne zaboravimo da su se kršćani željeli naći zajedno čak i u “smrtnome snu”. U vrijeme progona, u iznimnim slučajevima, služile su kao privremeno utočište za slavljenje Euharistije. Inače, mrtvi su se po tadašnjem zakonu pokapali izvan gradskih zidina, uz tadašnje ceste. Ove katakombe sv. Kalista su najveće i vjerojatno najpoznatije, a vrlo su poznate i katakombe sv. Sebastijana, Domitiline, Prisciline, katakombe sv. Agneze…
Zašto se zovu katakombe sv. Kaliste? Ime su dobile po đakonu sv. Kalistu, kojega je, početkom III. stoljeća, papa Zefirin stavio na čelo uprave groblja, a kada je Kalisto postao papa on ih je proširio te su tako te katakombe po njemu i dobile ime i postale službeno groblje rimske Crkve.

Možemo li govoriti o broju pokopanih kršćana u ovim katakombama?

Kada vodim hodočasnika kroz katakombe i kad kažem broj pokopanih oni ostaju zaprepašteni. Čak me neki priupitaju da nisam slučajno pogriješio. Broj pokopanih kršćana je, jer drugi se kako sam rekao nisu tu pokapali, preko 500.000.

Pokušat ćemo sada dočarati kako izgledaju katakombe. One su na više razina, materijal u kojima su izdubljeni grobovi je vrlo neobičan. Na prvi pogled se čini da su grobnice u stijeni, ali zapravo to je zemlja?

Počeli smo s brojevima. Možda smo trebali u početku još reći kazati da se katakombe sv. Kalista površinski gledano prostiru na 15-16 hektara. U zemlji su na 4 kata. Dugačke su, kada bi se izmjerili svi hodnici, labirinti, tuneli, oko 23 km.
Dakle, mrtvi su se pokapali jedni iznad drugih. Kako se to moglo postići, a da se zemlja ne uruši? Rim počiva na vulkanskom materijalu, na sedam brežuljaka, sedam malih vulkana, mogli bi reći. Pa i ovo područje nalazi se na takvom zemljištu, vulkanskog podrijetla. Kada se lava izmiješala sa zemljom, dobio se materijal koji je čvrst poput naše sedre, lako je obradiv, a čvrst je i ne urušava se. Na takvom tlu su nastale katakombe.

Vrlo je zanimljivo da u katakombama, a govorimo o stotinama tisuća pokopanih tijela, nije bilo jakih mirisa?

Vidite, kršćani kada su se pokapali u katakombama bili su jedni iznad drugih, pokopani u nizu, u dugačkim hodnicima, koji su imali često odvojke kubikule (sobe), odnosno nešto veće prostorije kripte. Nisu se stavljali u ljesove nego su ih zamatali u platno, poput Isusa Krista koji je bio zamotan u platno, a onda su se to platno premazivalo raznoraznim posebnim uljima i miomirisima koji su imali dvostruki učinak. Prvo, nije se osjetio miris raspadajućih tijela, a drugo usporavalo je raspadanje tijela. Danas bi vjerojatno proizvođači kozmetike dali milijarde eura da znaju sastojke i način izrade tih preparata.

U katakombama smo vidjeli neke od najstarijih fresaka s početka kršćanstva, iz II., III. i IV. stoljeća. I danas su vrlo dobro očuvane?

Ono što sam rekao za miomirise mogu reći i za boje. Freska je slika na zidu nastala tako da se na svježu žbuku nanesila boja. To nisu djela visoke umjetničke vrijednosti, gledano s tog aspekta, ali njihova neizmjerna vrijednost da je što su iz prvih stoljeća kršćanstva, što je kroz njih sačuvan i dio života prvih stoljeća Crkve te što su vrlo dobro očuvane. Tu su slike posljednje večere, Dobrog pastira, Isusova krštenja, ribara, prorok Jona, startozavjetni prizori…Postavlja se pitanje kako su ti „slikari“ spravljali boje da su i danas jako prepoznatljivi likovi na njima, a boje su još uvijek iznimno jake. Kako su se spravljale te boje to nitko ne zna. Danas takve boje ne poznajemo.

Jedna od posebnosti ovih katakombi je ta, zato su i bile mjesto hodočašća već od IV. stoljeća, a i danas, da je u njima pokopano i 16 papa?

Samo da kažem da je iz ovih katakombi sv. Kalista, prema predaji, i potekao naziv papa. Mi znamo da je rimski biskup bio prvi u cijeloj Crkvi, mi to kažemo „primus inter pares“ - prvi među jednakima. Papa je jednom zgodom obilazio katakombe, a onda ga je netko od nazočnih ugledao i kazao evo pape (oca). Od toga vremena se rimski biskup počinje zvati papa. Sami ste kazali da je u ovim katakombama pokopano 16 papa. Ja sam vam prigodom našeg zajedničkog obilaska pokazao jednu kriptu, koja je jedna od ljepših prostorija u ovim katakombama, u kojoj je pokopano 9 papa. Treba naglasiti da je među njima pokopan i jedan papa iz naših krajeva. To je papa sv. Kajo Dalmata, podrijetlom iz Solina koji je umro mučeničkom smrću.

Rekli ste nam da je papa Siksto II. ubijen upravo ovdje u katakombama tijekom progona kršćana u Rimskom Carstvu?

Osmoga kolovoza 258. godine služeći svetu misu ili liturgiju, jer je tada službeni jezik Crkve bio grčki, ubijen je od pogana papa Siksto II. Tada, tko je bio ubijen radi vjere, tko je podnio mučeničku smrt, nije se proglašavao svetim, Crkva ga je odmah prihvaćala i slavila kao sveca. Nisam rekao da je od 500.000 pokopanih kršćana njih preko polovica bila mučenika. Katakombe su u biti bila groblja mučenika. I mnoga djeca, a mnoga od njih nisu bila još ni krštena, podnijela su mučeničku smrt, samo zato što su bila iz kršćanskih obitelji. Pokopana su s našim mučenicima u tim katakombama.

Dotaknuli ste se jedne zanimljive činjenice. Možda bismo očekivali latinski jezik, ali u katakombama je puno znakova prožetih grčkim jezikom?

Znamo da je u prvim kršćanskim vremenima Rimsko Carstvo bilo jedinstveno i prostiralo se od Britanije do Bliskog istoka i Egipta. Isus Krist je rođen u Rimskom Carstvu. Kada se kršćanstvo širilo u Rimskom Carstvu prevladavala je fenomenalna grčka kultura, utjecaj Atene i drugih grčkih gradova, bio je ogroman, pa je tako bio i veliki utjecaj grčkog jezika. Rimsko Carstvu je priznavalo grčki jezika za jedan od jezika sporazumijevanja. Crkva je prihvatila grčki jezik kao službeni jezik koji je bio puno rašireniji od jezika i narječja drevne Palestine, a i apostoli i prvi kršćani su bolje poznavali grčki jezik nego recimo latinski jer Grčka je, na kraju krajeva, bila bliža Svetoj zemlji. S njom su bili više povezani.
Kršćani, a osobito oni koji su npr. bili u vojsci, često su crtali kršćanske simbole poput ribe, koja je bila jedan od najčešćih simbola, i po tome su prepoznavali jedni druge. Ali simboli su se koristili i među drugim kršćanima u njihovoj svakodnevici. Riba se na grčkom piše IXQYC (ihthύs). Postavljena okomito, slova ove riječi čine akrostih: Iesùs Christòs Theòu Uiòs Sotèr - Isus Krist Sin Boga Spasitelja. Drugi simboli, koje susrećemo u katakombama sv. Kalista, uz simbol ribe, bili su Dobri pasti, vrlo čest simbol na grobovima; sidro, golubica, alfa i omega, feniks (uskrsnuće), zatim naš današnji monogram pax zapravo je Kristov monogram sastavljen od dva, međusobno isprepletena grčka slova - X (hi) e P (ro). To su prva dva slova grčke riječi Krist….

Katakombe imaju vrlo zanimljivu povijest u doba provale barbara? Što se tada događa?

Znamo da je Zapadno Rimsko Carstvo palo 476. godine. Kršćani su već prije dobili slobodu 313. godine Milanskim ediktom. Od tada grade crkve i pokapaju se na otvorenim grobljima. Ipak kršćani su se u katakombama pokapali sve od početka V. stoljeća. Kada su barbari (Goti i Longobardi) prodrli u Rimsko Carstvo te prodrli sve do Rima, sustavno su uništili mnoge spomenike i pljačkali mnoga mjesta, uključujući i katakombe. Ne zaboravimo da su neke najosobnije stvari prvi kršćani ostavljali uz pokojnike. Nemoćni pred takvim haranjem koje se ponavljalo, krajem VIII. i početkom IX. stoljeća pape naređuju da se relikvije mučenika i svetaca, zbog sigurnosti, premjeste u crkve u Rimu. Nakon što su relikvije prenesene, katakombe nisu više posjećivane, a većina je i potpuno zaboravljena kroz gotovo cijeli srednji vijek. Prva djelomična istraživanja su započela u XVI. stoljeću, a prva sustavna tek u XIX. stoljeću, napose katakombi sv. Kalista. To je učinio Giovanni Battista de Rossi (1822-1894), koga se smatra začetnikom i ocem kršćanske arheologije. Vidjeli ste kada smo prolazili katakombama ima zatvorenih grobova i u njima se pretpostavlja da su još kosti. Ali konzervatori nisu nikada otvarali te grobove. A možemo reći da je 90 % grobnica otvoreno.

Vidjeli smo u ovim katakombama i grob sv. Cecilije?

Zanimljiva je povijest te legenda o sv. Ceciliji. Zaštitnica je pjevača i zborova. Zašto? Dok su je mučili, a bila je iz rimske plemićke obitelji, i prisiljavali da prinese žrtvu rimskim i kućnim bogovima ona je to odlučno odbila. Rekla je „samo je jedan Bog, a u Bogu su tri božanske osobe: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti“. Kažu da je pjevala dok su je mučili. Pogubljena je odrubljivanjem glave 273. godine. Legenda kaže kada su barbari provalili u katakombe, ostali su zapanjeni pred njenom grobnicom. Pronašli su njeno tijelo neraspadnuto. Legenda dodaje da joj je glava bila ponovno prirasla uz tijelo, a desnom rukom je pokazivala tri prsta i lijevom jedan prst, ono što je za života ispovijedala. Njoj u čast sagrađena je jedna velika bazilika u Rimu u kojoj je 821. godine preneseno njezino tijelo.

Za kraj našeg razgovora recite nam koliki je broj hodočasnika koji posjete katakombe sv. Kalista?

Ovdje sam od srpnja 2007. godine. Tu dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Recimo 2007. godine je kroz katakombe prošlo preko pola milijuna ljudi. Oko Uskrsa zna biti i po 5.000 ljudi na dan. Imamo 146 kaseta, cd-a, na isto toliko jezika. Ako nema vodiča onda se njima poslužimo. I sam često budem vodič Amerikance, Korejccima, Indijcima i drugima. Uvijek, kao obilježje, nosim hrvatski šal. Dodajmo i to da su katakombe zatvorene u veljači.
I ono što je bitno naglasiti: ove katakombe nisu samo turistička atrakcija, one su prije svega hodočasničko mjesto, mjestom gdje se dobivaju posebne Božje milosti i blagoslovi. Ovo je tlo poškropljeno krvlju mučenika prve Crkve. Nije čudno da ljudi pri obilasku zaplaču, često zapjevaju i naravno mole. Na kraju nemojmo zaboraviti i razmišljajmo o riječima blagopokojnog pape Ivana Pavla II. koji je jednom zgodom kazao: „Crkva je danas ponovno postala Crkva mučenika”.

 


Razgovarao: Brane Vrbić
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. listopad 2018.

    La missione dei consacrati

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: