Kako dalje?
Nakon uskrsnog tjedna kao da se sve nekako vraća na staro, pretkorizmeno vrijeme. Osim što se na misi pjevaju uskrsne pjesme, čini se da nema mnogo toga što vjernika podsjeća da se još šest tjedana nalazi u uskrsnu vremenu. Novine i televizija izvještavaju o brojnim tragedijama koje se ovih dana događaju, a jedino zbog užurbanosti i silnoga posla ne stigne se o tome razmišljati toliko koliko bi se i inače razmišljalo. Treba li o tome misliti i sad u ovo vrijeme kad svaki kršćanin osjeća neku posebnu radost? Smije li ga se u tome »ometati«?
Tragedije se događaju stalno, bez obzira koje je doba godine i koji je blagdan, ali ljudi kao da očekuju da Bog u posebne dane zaustavi sve loše i negativno. Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima, zašto Bog ne zaustavi zlo za koje čovjek nije kriv? Mnoštvo pitanja, a odgovor s kojim bi čovjek bio zadovoljan izostaje. Danas, zahvaljujući tehnologiji, moguće je dobiti mnogo više informacija o onome što se događa izvan čovjekova okruženja. Ali poznato je da nije potrebno ići daleko da bi se uočili oni koji su u potrebi. Vrijeme korizme je završeno. Je li time završeno i vrijeme za dobra djela? Onima koji su osjetili radost Uskrsa i proslavili pobjedu nad smrću ne bi trebalo biti teško nastaviti se radovati i nakon uskrsnog tjedna i tu radost podijeliti s drugima koji nisu imali sreće da u miru i blagostanju provedu blagdane. Jer, ako je Krist uskrsnuo i donio nam spasenje, vjernik će kao dio Kristova tijela širiti to spasenje drugima, pa i kroz različite oblike materijalne pomoći nevoljnima ili barem kroz molitvu ako nije u mogućnosti materijalno pomoći ili kako god već zna.
Važno da milost koju je zadobio korizmenim djelima ne zatrpa kolačima i slasticama kojih se odricao šest tjedana. Dobro je da se čovjek ne muči razmišljajući o zlu koje se svakodnevno događa, ali sve dok to ne preraste u neosjetljivost za drugoga. A uskrsno vrijeme nikako nije vrijeme neosjetljivosti, nego upravo suprotno, vrijeme radosti koju treba dijeliti s drugima na različite načine.