Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Zgoda se zna: Isus u kući, oko njega mnoštvo. Vani bolesnik na duši i tijelu. »Nosila ga četvorica.« Za ozdravljenje potrebna je zajednica. Ključna riječ: »nositi«. Za rast djeteta nije dovoljna majka. Ulogu imaju dvije obitelji: krvna i crkvena. Rađanje u dobra čovjeka traje čitav život. Mukotrpno nošenje. Majka je Augustina »nosila u vjeri pred Isusa četrdeset godina«. To čine naše majke koje mole za vjeru svoje djece. »Nositi«, znači biti tu za druge. Ljudski odnosi. To je jedino što se neće moći nadomjestiti izumima. Isusov život je »tu za druge«, on živi i umire za nas. Naš život nije samo odanost Bogu slavljenjem sakramenata nego i život za druge. Boga susrećemo u ljudskom liku. »Što ste njima učinili, meni ste učinili!« Neki su to shvatili. Četvorica ga nose. Nemoć i razočaranje. »Nisu mogli zbog mnoštva unići k njemu.« Uvijek se oko Isusa nađe neko »mnoštvo« koje ga svojata. Nemoć molitve i zagovora? Ne isplati se moliti i sumnjati: »Je li Bog milosrdan?« Sumnja zahvaća i one za koje molimo. »Otkrili su krov gdje bijaše Isus i spustili ga pred njega.« Jedino u »njemu« možemo naći vječnost. »Promijenjeni nisu mislili na svoje probleme, što nam nije strano, posvetili su se drugima.« Željeli su ga »nasljedovati«, biti mu slični u milosrđu. Sudjeluju u Isusovu otkupljenju, u »mesijanskim vremenima, gdje smrti i bolesti više neće biti«. Tu bi trebala biti razlika između nevjernika i vjernika.

Majka Terezija sirotinji »otkriva krov nad Isusom«. Mi ga često »betoniramo«. Ponekad je važnija građevina od čovjeka, od vjernika koji se zbunjuju »megalomanskim projektima«. Još vrijedi pravilo, osobito pojavom »karizmatskih grupa: mi i oni drugi«. Sebi i svojima ću pomoći, drugi su mi da se »uspoređujem s njima«. Ima nade. »Rado bih vam poželio mnoštvo dobrih ljudi. Ni bolest, ni smrt nisu tako gorki kad su oni među nama«, reče prof. Bajsić. »Naravno, s njima se sve može, s njima vjera postaje djelo.«

Dobri ljudi nikad ne kažu »tvoj problem«. Druge ne guraju u stranu. Molitvom nose bolesnike i grešnike otkrivajući im Božje milosrđe u opraštanju. Ima ih koji misle da su »dobri ljudi«. Nad činom oproštenja bolesniku, grešniku, govore: »Tko je ovaj?« Umjesto divljenja - pokuda, umjesto radosti - razočaranje. Važno je druge nositi. Opomena: »Tražit ću dušu brata tvoga iz tvoje ruke!« Da bi ostali ljudi u tehnološkom svijetu, moramo »imati nekoga prema kome bi podigli oči«. Važno je znati da Boga nosimo drugima i da nam on u drugima dolazi.