Jedini put

Držimo da je jedan od temeljnih zadataka duhovnog života osloboditi se tog nesretnog kukolja.

Što sve ne poduzimamo da to ne postignemo... A evo, Isus kaže Ne čupajte kukolja.

Isus želi da svojim pozitivnim pristupom umnažamo ono vrijedno, slikovito kazano, da bodrimo pšenicu te da ona svojim bujanjem zaguši kukolj.

Kao što, ako je ova prostorija u mraku, nećemo lopatama i metlama istjerivati mrak, nego ćemo jednostavno upaliti svijetlo i mraka će nestati.

Fiksiramo li se na kukolj u svom životu, ili ne daj Bože, u životu svoga bližnjega, tad postajemo turobni, nesretni, više nalik na grobare nego na učenike radosne vijesti.

Vrlina, krepost i svetost je u tom da se za grijehe kajemo.

Kajući se mi se posvećujemo. Ta i sveci su griješili, sveti Petar baš kao i Juda, samo što je Juda očajavao, a Petar se kajao.

Zapamtimo: nema dobrih kršćana, nema svetaca od rođenja.

Postoje samo razbojnici koji se kaju. Ponizno se udarati u prsi govoreći: Bože, smiluj se meni grješniku!

To je jedini put.