Prinesi ruku
Sve što bih htio taknuti rukom, sve nježnosti i pozdravi, svi dodiri puni topline i čežnje, svi doticaji kojima bih htio zadržati čar blizina – sve se to sažima u dodir za kojim čitav život čeznem: Da Te dotaknem rukom, Tebe da uskrsla promatram! Dotle, sva moja doticanja nose okus nedovršena zanosa. U svakom dodiru moja je neispunjena čežnja samu sebe varala. Još uvijek sam izvan dvorane Tvoga očitovanja i tražim Tvoj bok u koji bih odložio ovo traganje za Tobom...
... a otad dotičem Te vlastitom rukom – u ranama ranjenika, u bolima bolnika, u patnjama patnika, u nemirima nemirnika... Izvan dvorane Tvoje otkritosti očima prepoznaje Te samo vjera koja nadilazi sigurnost pojavnih obličja. Svoju vazmenu zbilju zapisao si u duše stvorenja, u biće zemnika .... Dotičući njih, dotičemo vazmenu nazočnost Tebe samoga.