Put u Emaus
Dvojica ožalošćenih učenika na putu u Emaus susreću Isusa. Odmah ga ne prepoznaju.
Srce im je slomljeno razočarenjem, skršenošću plana koji su imali u dnu dna svojih želja.
Isus im postaje suputnik na putu srca. Otkrio im se u lomljenju kruha.
Dodirnuli su njegovu ljubav koja je bila kao kruh koji se lomi.
Oni koji su bili razočarani uskoro postaju očarani susretom koji ih je učinio sretnima.
Sa sobom su ponijeli srce koje je gorjelo ljubavlju.
Tvoja razočarenje nisu Tvoja određenja.
Otvorenost srca na putu, pa makar taj put bio bolan nužno nosi susret koji rađa sreću.
Proživljena patnja postaje dobitkom!
Bolne suze na licu trpljenja uskrsno jutro pretvara u bisere bistre topline!
Skršeno srce izliječeno Ljubavlju postaje srce koje izgara i lomi se darivanjem.
Ovo lomljenje više nije bolno. Izvire radošću!
Darivanje ne osiromašuje nego obogaćuje onoga tko mu se otvara.
Punina darivanja otkriva se u sebedarju, daru samoga sebe!
Čak i onda kad Ti je srce slomljeno pozvan(a) si na darivanje.
Ono uvijek iznova oslobađa.
I onda kad te bol boli Isus Ti je suputnik.
Susreće Te i daruje Ti snagu da i Ti (p)ostaneš supatnik i razveselitelj onima koje su Ti darovani na hodočašću kroz Tvoje dane.
Bog Te blagoslovio svojom nježnom snagom!