Propovijed nadbiskupa Vukšića za Misi zadušnici za pokojnoga vrhbosanskog svećenika vlč. Jakova Pavlovića

Vlč. Jakov Pavlović, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i vojni kapelan iznenada je preminuo u 59. godini života


Donja Skakava (Brčko),  Sub, 21. Studeni 2020.

Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i vojni kapelan vlč. Jakov Pavlović, koji je iznenada je preminuo u 59. godini života 18. studenoga 2020. u bolnici u Brčkom, sahranjen je subotu, 21. studenoga u 13 sati na groblju Ljeskovac u Donjoj Skakavi, župa Poljaci. Misu zadušnica predvodio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić. Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Danas smo se okupili na ovu svetu Misu i sprovodni obred da svima, koji su pogođeni smrću pokojnoga svećenika Jakova, izrazimo iskrene osjećaje ljudske sućuti i blizine u trenucima žalosti zbog njegova preranog odlaska s ovoga svijeta. To su prije svega članovi obitelji, u kojoj je rođen i odrastao, na čelu s njegovim ocem, kao i svim prijateljima i poznanicima. A kao kršćanski vjernici, koji zajedno s njima vjerujemo u život vječni i uskrsnuće tijela, došli smo još više zato da im ovom svetom Misom donesemo utjehu vjere i nade. To jest, vjerujemo i nadamo se da duša pokojnoga Jakova svoj život, koji je započeo u zemaljskoj obitelji koja ga je rodila u ovomu mjestu, odsada nastavlja na drukčiji način, u nebeskoj obitelji svih svetaca i miljenika Božjih, gdje će čekati uskrsnuće njegova tijela do Kristova ponovnoga dolaska. U toj svojoj vjeri i nadi ovim euharistijskim slavljem i sprovodnim molitvama preporučamo Božjemu milosrđu pokojnoga svećenika Jakova. Jednako Božjoj dobroti preporučamo i sve koji su ukopani na ovomu groblju, a posebice njegovu majku s kojom smo se na ovom istom mjestu oprostili prije nekoliko tjedana.

Izražavamo sućut i svim vjernicima vojnih kapelanija sa sjedištem u Kiseljaku i Tuzli, kao i svih župa u kojima je je velečasni Jakov kao dušobrižnik služio od svoga svećeničkoga ređenja 1988. godine. I unaprijed vam svima zahvaljujem što ćete ga se sjećati u svojim molitvama sa željom da mu dragi Bog oprosti sve slabosti, grijehe i propuste i da ga, kao i sve ostale vaše dobročinitelje, nagradi životom vječnim.

Svaki kršćanin u svoj vjernički život na ovoj zemlji kreće primanjem sakramenta krštenja čije slavlje započinje i odvija se u znaku Isusova križa. U ime kršćanske zajednice, naime, krstitelj prima krštenika i odmah potom kaže: „U njezino te ime znamenujem znakom križa, a poslije mene će te tvoji roditelji i kum znamenovati tim istim znakom Krista Spasitelja.“ I otada pa do kraja ovozemaljskoga života naš vjernički život obilježen je i prožet znakom i sadržajem Isusova Križa, kojega kao znak činimo na početku i svršetku svake svoje molitve uz izgovaranje riječi kojima kršćanin ispovijeda vjeru u Presveto Trojstvo i u Isusa Krista raspetoga i uskrsloga. Križ je tako znak za kojim se cijeloga života kreće svaki Isusov vjernik. Križ mu je nadahnuće. On mu je utjeha i ohrabrenje u kušnjama. Kršćanin je tim znakom obilježen već na početku i zauvijek. A kao znak Isusove ljubavi i vjernosti, na kojemu je Krist pobijedio svaku mržnju i smrt, križ naznačuje i svrhu kršćanskoga putovanja kroz ovaj svijet.

I kao što je križ, taj znak Krista Spasitelja, postavljen na početku i prati kršćanina tijekom svih njegovih dana, on je također i na završetku ovozemaljskoga života svakoga vjernika. I ne samo da je taj Kristov znak prisutan u našim sprovodnim molitvama već se on, kao simbol Kristove slave i mjesto njegove vjernosti, nosi na čelu sprovodne povorke i postavlja iznad svakoga groba. No, za razliku od svih drugih koje koristimo u molitvenim prostorima ili obiteljima, sprovodni križ kao i nadgrobni križevi, redovito na sebi nemaju lik Kristova tijela. To zato da se još više u sprovodnoj povorci i kod groba, odnosno u trenutku kad se kao vjernici opraštamo od usnuloga brata ili sestre, izrazi istina kako križ za kršćanina nije prvenstveno mjesto patnje nego on utjelovljuje i naznačuje ponajprije slavu uskrsnuloga Gospodina. Jer križ nije znak mrtvoga Krista nego uskrsnuloga. I upravo zato su u toj vjeri već od najstarijih vremena prikazivani križevi bez razapetoga tijela Isusova kao znak uskrsnuća jer prazan križ odgovara praznomu grobu.

Kršćani se okupljaju na euharistijska slavlja koja svećenik predvodi stojeći uspravno i raširenih ruku, oblikujući tako križ svojim tijelom. To je oblik i način molitve koji je na kršćanskim liturgijskim okupljanjima prisutan također od najstarijih vremena. To jest, kršćani ne samo da započinju i završavaju svoj život u znaku križa, ne samo da na u času duhovnoga rođenja bivaju znamenovani tim znakom a na kraju njihovo grobno mjesto biva njime označeno, ne samo da umjetnici oblikuju ili slikaju križeve koje kao vjernici ističu, nego i svoje najuzvišenije molitve tijekom života upućuju nebesima upravo u tom obliku. Razapeti, naime, na križ svoga tijela i njegovih kušnja, kršćani prolaze ovim svijetom i, dok zahvaljuju Bogu stvoritelju i slave Krista Spasitelja, s križa svoga tijela upućuju molitve za spas sebe i svakoga brata i sestre.

Stojeći uspravno i raširenih ruku oblikujemo križ. Tako činimo i u ovoj svetoj Misi. Tako, svaki put kad slavi Euharistiju, čini Isusov svećenik. Jednako je kao svećenik radio i pokojni Jakov. Svaki put kad je zahvaljivao dragomu Bogu za njegovu dobrotu, molio Božji blagoslov i zazivao milosrđe na hodočasnički Božji narod i svakoga čovjeka.

Danas smo okupljeni oko mrtvoga tijela pokojnoga svećenika Jakova u znaku istoga Kristova križa. Slavimo ovu svetu Misu i molimo stojeći uspravno i raširenih ruku u znaku križa, kojega je on propovijedao u svećeničkoj službi. Tako u vjeri u pobjedu Isusova Križa i uskrsnuće, preporučamo svoga pokojnoga brata Jakova uskrslomu Gospodinu, kojemu je on posvetio svoj život. Jednako preporučamo svu braću sestre, pokopane na ovomu groblju, koji su ispovijedali istu vjeru u Isusa raspetoga i uskrsloga. I molimo, da ih primi u svoj mir a tijela im uskrisi u posljednji dan. A nama, što ostajemo, Gospodine, daj da se uzajamno tješimo riječima vjere, dok ne pođemo svi u susret Kristu i tako zauvijek budemo s njim i s ovim svojim pokojnim bratom i svim tvojim miljenicima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Proslava svetkovine Krista Kralja u Ceru kod Dervente

Derventa,  Pon, 23. Stu. 2020.

Proslava svetkovine Krista Kralja u Ceru kod Dervente

Svečano Misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Ravlić, župnik u Tesliću

​​​​​​​Završen trodnevni skup „Franjina ekonomija”

Nova Bila,  Pon, 23. Stu. 2020.

​​​​​​​Završen trodnevni skup „Franjina ekonomija”

Uprostorijama Središta za cjeloživotno učenje u Novoj Bili, u subotu, 21. studenog skupina sudionika iz Nove Bile, Zenice, Guče Gore i Sarajeva zajedno je pratila završetak trodnevnog on line događaja „Franjine ekonomije”

Vatikanski radio ponovno počinje s emitiranjem na hrvatskom jeziku

Rim,  Pon, 23. Stu. 2020.

Vatikanski radio ponovno počinje s emitiranjem na hrvatskom jeziku

Hrvatski program Vatikanskoga radija ponovno će započeti s emitiranjem u srijedu, 25. studenoga, te će se opet emitirati u 18:50 u programu Hrvatskoga katoličkog radija

Dr. Markotić za Kanu: Treba puno ljubavi u ova teška vremena da bismo ih mogli izdržati

Zagreb,  Pon, 23. Stu. 2020.

Dr. Markotić za Kanu: Treba puno ljubavi u ova teška vremena da bismo ih mogli izdržati

Novi broj kršćanske obiteljske revije Kana u izdanju Kršćanske sadašnjosti donosi niz zanimljivih tema poput duhovnosti, obiteljskih tema, kulture, kršćanskoga života...