Katolički tjednik

Blago u civilizacijskim škrinjama


Sarajevo,  Pon, 21. Prosinac 2020.

Svijet je u pokretu. I to je činjenica koju valja ukalkulirati u sva društvena planiranja i predviđanja, znanstvene studije i analize. Postmoderna seoba naroda tek je malo usporena pandemijom koronavirusa, ali ne postoje naznake da će u skorije vrijeme prestati. Sve se mijenja neslućenim brzinama te kada stariji kažu da „ništa više nije isto“ – to nije eho generacijskoga jaza i „žala za dobrim starim vremenima“, nego jednostavno stvarnost koja odlikuje aktualni trenutak. Na Zapadu je dovoljno osvrnuti se oko sebe ili proći svojim susjedstvom kako bi se čovjek u to uvjerio. Pa čak i „protočne“ zemlje na migrantskoj ruti, kao što je BiH, svjedoče o tim datostima. Jer teško da se može ući u javni prijevoz, otići u trgovinu ili u šetnju, a da se ne primijete ove promjene. Ljudi koji iz različitih razloga napuštaju svoje domove negdje u Aziji ili Africi te kreću tražiti sreću u nepoznatom, sa sobom nose svoje brige, strahove i nadanja, ali i svoju kulturu, običaje i životnu ljestvicu vrjednota. Po dolasku u drugačiji civilizacijski ambijent nije rijetkost da dožive kulturološki šok te ono od čega su pobjegli i društveno ozračje iz kojega su otišli, najedanput smatraju kako valja instalirati u novom okruženju. Jedno od glavnih pitanja za budućnost jest kako će se ti procesi odvijati i što religije mogu na tom polju učiniti.

U najgorem i najbrutalnijem obliku kao odgovor susreće se terorizam, nadahnut rigidnom interpretacijom islama. Neovisno što se vrlo vjerojatno mnogo i samih imigranata zgraža nad takvim nečim, u javnosti dominiraju upravo ovakve vijesti jer upućuju na sukob, a ne susret kultura „domaćih“ i „gostiju“. Razaznajući kako je to meritum stvari, francuski predsjednik Emmanuel Macron je nakon niza napada 2020., označenih kao „islamistički“, zatražio od muslimanskih lidera u toj zemlji da potpišu „povelju o vrijednostima Republike“. Riječ je o politici koja upire prstom u „islamistički separatizam“ te potiče muslimane na integraciju u francusko društvo. U povelji bi stoga, uz ostalo, trebalo stajati da je islam religija, a ne politički pokret. Zapravo, kada se bolje pogleda, može se uočiti kako se temelj ovakvom nečemu nalazi u konceptu laiciteta (laïcité), odnosno sekularizma koji je u Francuskoj još od 1905. i službeno sastavni dio zakona.

Međutim, to i jest kamen spoticanja koji nuka zapitati koje su i kakve „vrijednosti Republike“. Nominalno je to uokvireno krilaticom: „Liberté, égalité, fraternité“, odnosno „Sloboda, jednakost, bratstvo“ što samo po sebi odiše biblijskim načelima. No, problem je tko i na koji način daje sadržaj ovim pojmovima. Postoje li norme koje ih opisuju i moralni zakon koji ih ukorjenjuje ili je sve proizvod situacije i ljudskog umovanja? Promatrajući Ustav Europske unije koji je preuzeo rečena francuska načela, a izostavio činjenicu da je europska civilizacija izrasla na temeljima kršćanske vjere (uz grčku filozofiju i rimsko pravo), onda je jasno kako se u doticaju s afroazijskim „gostima“ europski „domaćini“ najprije moraju sami „prisabrati“ i promisliti o svojim vrijednostima. Jer sve i da imigrantske vođe do u tančine prihvate što se od njih traži, opet će se sustav vremenom urušiti te, možebitno, izroditi i puno veće sukobe i propast civilizacije.

Zdrav razum nalaže da nije moguće činiti loše, a nadati se dobru; uzgajati kukolj, a očekivati pšenicu; klanjati se smrti, a slaviti život. Ovaj shizofreni antipodni par Sv. Ivan Pavao II. označio je pojmovima „kulture smrti“ i „kulture života“. Korijeni sukoba ovih dvaju svjetonazora, kako je opisao u svojoj enciklici Evangelium Vitae od 25. ožujka 1995., nisu samo u oprječnom poimanju slobode. „Moramo ići u srž tragedije koju doživljava suvremeni čovjek: pomračenje osjećaja za Boga i čovjeka, tipično za društvenu i kulturnu klimu u kojoj dominira sekularizam koji svojim sveprisutnim pipcima na trenutke uspijeva staviti i same kršćanske zajednice na kušnju“ (br. 21), kirurški je precizno detektirao sveti Papa. Ishod ove armagedonske borbe između smrti i života zapravo će opisati usud zapadne civilizacije u budućnosti.

U međuvremenu, dok se događa seoba naroda, nužno je da susreti religija postanu „intimniji“, a ne samo na deklarativnoj razini međureligijskoga dijaloga koji u mnogo slučajeva biva sam sebi svrha. Licemjerno je u javnosti „kimati glavom“, a u svojoj kući govoriti i poučavati nešto posvema drugo. Stoga bi osnovna mjerna jedinica intimnosti bila uzajamnost: koliko smo spremni ulagati (pa i financijski) u izgrađivanja međusobne ljubavi i razmjenu iskustava.


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Tijekom 2020. godine dovršena restauracija Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu

Rim,  Sub, 16. Sij. 2021.

Tijekom 2020. godine dovršena restauracija Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu

Povod radovima na obnovi crkve bili su snažni potresi koji su 24. kolovoza i 30. listopada 2016. pogodili središnji dio Italije

Pomoć Hrvatske katoličke župe Wiesbaden za stradale u potresu u Hrvatskoj

Wiesbaden,  Sub, 16. Sij. 2021.

Pomoć Hrvatske katoličke župe Wiesbaden za stradale u potresu u Hrvatskoj

Župljani Hrvatske katoličke župe Wiesbaden prikupili su pomoć za stradale u potresu u Hrvatskoj i iz Wiesbadena u Sisak poslali kamion humanitarne pomoći

Papa moli za stradale u snažnom potresu u Indoneziji

Vatikan,  Sub, 16. Sij. 2021.

Papa moli za stradale u snažnom potresu u Indoneziji

U telegramu, koji je u Papino ime uputio državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, Sveti Otac je izrazio “iskrenu solidarnost sva svima u Indoneziji"

Iz Kruha svetog Ante otpremljena humanitarna pomoć stradalima u potresu u Sisačko-moslavačku županiju

Sesvetska Sopnica/Zagreb,  Pet, 15. Sij. 2021.

Iz Kruha svetog Ante otpremljena humanitarna pomoć stradalima u potresu u Sisačko-moslavačku županiju

U organizaciji humanitarno-karitativne udruge franjevaca Bosne Srebrene „Kruh svetog Ante“ u petak 15. siječnja u popodnevnim satima otpremljena je humanitarna pomoć za stradalo stanovništvo u potresu na području Sisačko-moslavačke županije.