Katolički tjednik

Misije zapadnoga svijeta


Sarajevo,  Uto, 20. Listopad 2020.

Katolički tjednik br. 42

Katolički tjednik br. 42

Želeći se opravdati zbog neispunjavanja svojih kršćanskih dužnosti, ljudi će navoditi sve moguće razloge koji nerijetko sežu do banalnosti. Primjerice, zašto ne poste petkom ili tijekom korizme, kazat će: „Meni je uvijek post kada oskudijevam“; ili kao obrazloženje zašto ne idu nedjeljom na misu, reći će: „Mogu se ja i kući pomoliti“; ili zašto ne dovedu u red svoj (izvan)bračni status, navest će da je vjenčanje „samo papir“… I da ne govorimo o stvarima koje sežu u samu srž vjere kao što su pitanja uskrsnuća, Božje providnosti i oproštenja grijeha. Međutim, jedno od bezbroj tih „opravdanja“ sve više u današnjoj zapadnoj kulturi i civilizaciji dobiva svoju potvrdu smislenosti i razložnosti. Riječ je o stavu da za misije nije potrebno ići u Afriku ili Aziju, nego su misije i ovdje gdje živimo. Prihvaćajući poticaj pape Benedikta XV. iz pismaMaximum illud (1919.) da je svaki„Kristov učenik dužan širiti vjeru koliko može“, valja razaznati kako je sadržaj – prava i dužnosti – te kršćanske vjere uistinu u znatnom obliku postao nepoznanica na Zapadu, na čijim marginama opstoji i ovdašnje podneblje. Razloge za to pronalazimo na nutarnjoj i vanjskoj razini: na indiferentizmu i praktičnom otpadu od vjere, ali i na promjeni strukture pučanstva uslijed postmoderne seobe naroda.

O prvoj razini već je i sam Isus Krist kazivao upućujući kritiku duhovnim i nacionalnim vođama Izabranoga naroda. U kontekstu govora o kraljevstvu nebeskom koje je „došao navijestiti i na obraćenje pozvati“, između ostaloga, uporabio je sliku svadbene gozbe koju kralj priređuje svome sinu (usp. Mt 22,1-14). Nakon što je sve pripravio, dva puta je poslao poziv uzvanicima, ali su se oni na to oglušili, nego „ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom“. Kralj iz prispodobe onda daje svoj sud: „Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni.“ Posadašnjeno bi se moglo prepoznati kako se korijen problema nalazi u zaokupljenosti materijalnim potrebama i profitom pri čemu vjera ostaje u području nezanimljivoga i sporednoga. Razvidno je u takvom kontekstu kako su vjerske teme prisutne u široj javnosti samo onda kada ih se eksploatira u komercijalne svrhe što je slučaj, na osobit način, s adventom i Božićem. Rezultat toga procesa jest, kako Isus reče, da su se ljudi – iako krštenjem pozvani na „svadbu“ – praktično učinili nedostojnima na način da je u konkretnom slučaju primjenjiva opomena: „Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje…“ (Mt 7,6).

Druga pak razina govori o procesu migracija koje su u neslućenom obliku zahvatile zapadni svijet i donijele promjene s još uvijek nesagledivim posljedicama. Dotičući se ove teme danas, mnogi posežu za romanom Le Camp des saints (Tabor svetaca) kojega je u Francuskoj 1973. napisao Jean Raspail (1925. – 2020.), a na hrvatskom govornom području naišao je na cenzure te su samo prevedeni dijelovi – dok 2015. nije ukinut portal Kreativističkog pokreta Hrvatska Pandora. U distopijskom žanru radnja predstavlja viziju budućnosti Europe koja se utapa u masovnoj imigraciji čiji je katalizator sve veći jaz između siromašnih u tzv. trećem svijetu i bogatih koji žive u europskome blagostanju. Kako je sam pisac istaknuo, središte migracija iz „strateških političkih razloga“ nije sjeverna Afrika, nego indijska Kalkuta. Vođa te milijunske mase je tjelesno unakaženi čovjek, a dolazak migranata biva opisan i svetopisamskim riječima: „Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad“ (Otk 20,9). Kada bude jasno da je armada te mase krenula i da će autorova Francuska biti osvojena, ali ne silom, nego miroljubivim putem, nitko se u društvu ne snalazi. Pored ostalih opisuje i kako crkveni vođe, opterećeni grižnjom savjesti zbog vlastita svjetovnog bogatstva, potiču vlasti da otvore vrata. Na kraju romana armada pristaje na francusku obalu… I premda je riječ o djelu koje je odmah po objavljivanju naišlo na kritike, koje ga prate sve do danas, ipak su mnogi u 2010. priznali kako je u sebi imao dosta proročanskoga.

Raščlanjujući postmoderna gibanja, britanski pisac i politički analitičar Douglas Murray u svome je djelu Čudna smrt Europe (2017.) naveo podatak iz Ipsosove ankete koju je 4. veljače 2016. objavio časopis L'Obs, da se 33,2% srednjoškolaca u Francuskoj izjašnjava kršćanima, a 25,5% muslimanima. Međutim, manje od polovice nemuslimana (od čega tek 22% katolika) svoju je religiju opisalo „važnom ili vrlo važnom“ u svome životu, dok se čak 83% muslimana o svoj vjeri izjasnilo kao (vrlo) važnom.


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Proslava svetkovine Krista Kralja u Ceru kod Dervente

Derventa,  Pon, 23. Stu. 2020.

Proslava svetkovine Krista Kralja u Ceru kod Dervente

Svečano Misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Ravlić, župnik u Tesliću

​​​​​​​Završen trodnevni skup „Franjina ekonomija”

Nova Bila,  Pon, 23. Stu. 2020.

​​​​​​​Završen trodnevni skup „Franjina ekonomija”

Uprostorijama Središta za cjeloživotno učenje u Novoj Bili, u subotu, 21. studenog skupina sudionika iz Nove Bile, Zenice, Guče Gore i Sarajeva zajedno je pratila završetak trodnevnog on line događaja „Franjine ekonomije”

Vatikanski radio ponovno počinje s emitiranjem na hrvatskom jeziku

Rim,  Pon, 23. Stu. 2020.

Vatikanski radio ponovno počinje s emitiranjem na hrvatskom jeziku

Hrvatski program Vatikanskoga radija ponovno će započeti s emitiranjem u srijedu, 25. studenoga, te će se opet emitirati u 18:50 u programu Hrvatskoga katoličkog radija

Dr. Markotić za Kanu: Treba puno ljubavi u ova teška vremena da bismo ih mogli izdržati

Zagreb,  Pon, 23. Stu. 2020.

Dr. Markotić za Kanu: Treba puno ljubavi u ova teška vremena da bismo ih mogli izdržati

Novi broj kršćanske obiteljske revije Kana u izdanju Kršćanske sadašnjosti donosi niz zanimljivih tema poput duhovnosti, obiteljskih tema, kulture, kršćanskoga života...