Crkva na kamenu

Čemu nas je koronavirus naučio ili nas još uvijek uči? (2)


Čet, 10. Prosinac 2020.

Kolega biskup iz druge zemlje poslao mi je jedno svoje promišljanje o pandemiji s kojom živimo. Razmišljajući o posljedicama na tijelo i psihu, ustvrdio je da nas je koronavirus naučio da smo korisni ne samo kada nešto radimo, nego i kada ne radimo (a uvijek nešto radimo. Možda je ovaj virus i lijek čistom akcionizmu, prema kojemu mjerimo svoj uspjeh). Nadalje, koronavirus nas je naučio i da ne umišljamo sebi koliko smo važni. Jer, Zemlja se svejedno okreće, bez obzira jesam li se ja kretao ili bio u izolaciji. Koronavirus nam i dalje nastavlja držati lekcije i učiti nas onome što je važno u životu. Naučio nas je da nismo nezamjenjivi i najpotrebniji. Mnogi su, na žalost, preminuli i nema ih više; mnogi nisu radili svoj redoviti posao u redovitim uvjetima, nego od kuće ili na drugi način; mnogi su, na žalost, izgubili svoj posao. Ranjivost, strah, izolacija, gubitak posla, kao i čežnja, upućenost na druge, odgovornost jednih za druge, otvorenost za potrebe drugih, empatija - riječi su iza kojih se skrivaju životne lekcije kojima nas je ova pandemija pokušala naučiti.

U sveopćoj konfuziji, čiji uzrok možemo tražiti i u ovoj pandemiji, čini se da nam je nedostajalo i teološki jasno i precizno promišljanje o mnogim aspektima liturgijskoga i vjerničkoga života u ovomu vremenu. Naravno da se svatko od nas treba zapitati o vlastitoj odgovornosti i vlastitom doprinosu i stajalištima u stvaranju konfuzije i podjele među vjernicima, a na temelju kojih u javnost šaljemo sliku da su poneki svećenici i vjernici neodgovorni i svojim ponašanjem i stajalištima ne ugrožavaju samo propisane mjere, nego i zdravlje i sigurnost drugih.

Internet streaming ili slavlje?!

Uslijed nemogućnosti fizičkoga sudjelovanja na liturgijskim slavljima, mnogi su pastoralni djelatnici posegnuli za onim što je bilo moguće: online prijenosa slavlja - odnosno streaming. Posebno će upečatljivo sigurno mnogima ostati slavlje Vazmenoga trodnevlja bez nazočnosti vjerničke zajednice. Nekada je za slavlje bio dovoljan stari misal, uza svećenika ministrant koji je znao nešto odgovarati latinski, a narod iza leđa, kao nešto tek usputno. Način slavlja na koji je veliki dio bio primoran zbog pandemije, a sve radi zaštite života svojih bližnjih, brzo je urodio raspravama o pravnoj valjanosti, klerikalizmu ili liturgijskom individualizmu. I ovdje nam je potreban cjeloviti pogled i promišljanje. Na teološkom studiju, u predmetu o sakramentima, uči se da sakramenti djeluju "ex opere operato". Ovaj teološki izričaj znači da sakrament djeluje time što je obred pravilno izvršen. Božja milost djeluje u potpunosti i nije ovisna o osobnom stanju duše onoga koji sakrament podjeljuje ili slavi. Katekizam Katoličke Crkve jasno će reći: "Budući da sam Krist djeluje i ostvaruje spasenje preko zaređenog službenika, nedostojnost službenika ne priječi Kristovo djelovanje" (KKC, 1584). Sveti Augustin to je slikovito izrazio ovako: "Duhovna snaga sakramenta po sebi sliči na svjetlost: oni koji njome trebaju biti osvjetljeni primaju je u njezinoj čistoći, pa prolazila i kroz prljava sredstva, ona se ne uprlja."

Dokument Drugoga vatikanskog sabora o svetoj liturgiji naglašava: "Liturgijski čini nisu privatni čini; oni su slavlje Crkve koja je 'otajstvo jedinstva' - sveti puk pod biskupima okupljen i uređen. Stoga ti čini pripadaju čitavom Tijelu Crkve te ga očituju i na nj se odnose; ali pojedine njegove udove dosežu na različit način, prema raznolikosti staleža, službi i djelatnog sudjelovanja" (SC 26).

Ideja da se sve može učiniti preko streaminga, kolikogod bila simpatična i korisna u ovom izazovnom vremenu, zapravo može postati opasan eksperimentalni uzorak. U slučaju liturgijskoga slavlja postoji rizik zamjene pobožnosti i sakramenta, koji u svojoj biti, po prirodi uključuje našu tjelesnost i osjetila: okupljanje, dodir, blagovanje, gledanje. Nisam uvjeren da bismo mogli Posljednju večeru zamisliti u audio-video prijenosu, osim ako nije film. To bi značilo da zajednica postaje gledateljstvo, a ne sudjeluje djelatno, što je bit liturgijskoga slavlja.

Zanimljivo je promotriti upravo pitanje streaminga: na jednom se određenom mjestu stvarno slavi, a na drugom mjestu i kontekstu, posredstvom ekrana, promatra se slavlje. Može li se ovo zvati oblikom sudjelovanja ili nazočnosti?

Zapravo, prijenosom se slavlja posredno reproducira ono što slavimo "hic et nunc" (ovdje i sada), a isključena je subjektivnost i stvarna nazočnost onih koji slave. Liturgija bitno zahtijeva tjelesnost, nazočnost i ne može se svesti na informaciju koja se pruža. Ekran ne može stvoriti zajedništvo između dvije odijeljene stvarnosti, ali preko njega se može vidjeti ono što se događa na udaljenosti. U liturgiji, otajstvo zahtijeva sudjelovanje, odnosno akciju, čin koji omogućuje primanje dara, koji omogućuje pripadnost.

U tom kontekstu treba se prisjetiti i riječi pape Franje kojima progovara o opasnosti virtualizacije crkvenoga života: "Ova prisnost kršćana s Gospodinom uvijek se događa u zajednici. Da, intimna je, osobna, ali u zajednici. Prisnost bez zajednice, prisnost bez Kruha, prisnost bez Crkve, bez naroda, bez sakramenata, opasna je. Može postati prisnost - recimo - gnostička, prisnost samo za mene, odijeljena od Božjeg naroda. Prisnost apostola s Gospodinom uvijek je bila u zajednici, uvijek je bila za stolom, znakom zajedništva. Uvijek je bila sa Sakramentom, s Kruhom."

Imajući sve ovo u vidu treba, također, reći da se promišljanje o ovoj temi i pastoralnoj kreativnosti, ali i o raznim načinima susreta s Gospodinom i njegove prisutnosti, ne iscrpljuje ovdje. Bilo bi dobro postaviti pitanje zašto nismo, umjesto isključivo prijenosa Misa ili virtualnoga klanjanja pred Presvetim, dali malo više mjesta susretu s Božjom Riječju, koja ima moć zahvatiti i doprijeti i preko ekrana, zatim zajedničkoj molitvi Časoslova ili drugim oblicima osobne i zajedničke molitve.

Prisjetimo se već spomenutoga saborskog dokumenta o svetoj liturgiji koji govori o mnogolikoj Kristovoj prisutnosti: "Prisutan je u misnoj žrtvi i u osobi službenika i - jer se 'svećeničkom službom sada prinosi onaj isti koji je onda na križu prikazao sama sebe' - ponajpače pod euharistijskim prilikama. Prisutan je svojom moći u sakramentima, pa kad tko krsti, sam Krist krsti. Prisutan je u svojoj riječi, jer on govori kad se u Crkvi čita Sveto pismo. Prisutan je napokon kad Crkva moli i psalmira, jer je sam obećao: 'Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima' (Mt 18,20)" (SC 7).

Tijekom 2020. godine dovršena restauracija Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu

Rim,  Sub, 16. Sij. 2021.

Tijekom 2020. godine dovršena restauracija Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu

Povod radovima na obnovi crkve bili su snažni potresi koji su 24. kolovoza i 30. listopada 2016. pogodili središnji dio Italije

Pomoć Hrvatske katoličke župe Wiesbaden za stradale u potresu u Hrvatskoj

Wiesbaden,  Sub, 16. Sij. 2021.

Pomoć Hrvatske katoličke župe Wiesbaden za stradale u potresu u Hrvatskoj

Župljani Hrvatske katoličke župe Wiesbaden prikupili su pomoć za stradale u potresu u Hrvatskoj i iz Wiesbadena u Sisak poslali kamion humanitarne pomoći

Papa moli za stradale u snažnom potresu u Indoneziji

Vatikan,  Sub, 16. Sij. 2021.

Papa moli za stradale u snažnom potresu u Indoneziji

U telegramu, koji je u Papino ime uputio državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, Sveti Otac je izrazio “iskrenu solidarnost sva svima u Indoneziji"

Iz Kruha svetog Ante otpremljena humanitarna pomoć stradalima u potresu u Sisačko-moslavačku županiju

Sesvetska Sopnica/Zagreb,  Pet, 15. Sij. 2021.

Iz Kruha svetog Ante otpremljena humanitarna pomoć stradalima u potresu u Sisačko-moslavačku županiju

U organizaciji humanitarno-karitativne udruge franjevaca Bosne Srebrene „Kruh svetog Ante“ u petak 15. siječnja u popodnevnim satima otpremljena je humanitarna pomoć za stradalo stanovništvo u potresu na području Sisačko-moslavačke županije.