Mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski

Potrebno je tražiti načine kako učvrstiti „put istinskog jedinstva“, kojemu nas vodi Isus


Mostar,  Pon, 12. Listopad 2020.

Ako itko nešto o vjerničkoj i nacionalnoj povezanosti Hrvata te aktualnim izazovima s kojima se susreću može kazati, onda je to čovjek koji je u svom životnom hodu već do sada prošao mnoge državne granice kako bi služio tome narodu. Riječ je o biskupu Petru Paliću.

Biskup Petar Palić

Biskup Petar Palić

Biskup Palić potječe iz Janjeva na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. u Prištini, kao najstariji od petorice sinova u obitelji oca Antona i majke Zore,rođ. Gucić. Osnovno obrazovanje stekao je u Janjevu, a Klasičnu gimnaziju pohađao u Skopju i Subotici, nakon čega je od 1990. do 1995. studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1996. Potom je doktorat iz teologije postigao 2009. na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu. U Dubrovačkoj biskupiji obnašao je različite službe: predstojnika Katehetskog ureda (1996. – 2005.), osobnog tajnika dubrovačkog biskupa (1998. – 2005.), ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (1999. – 2017.), biskupskog vikara za pastoral (2009. – 2011.), generalnog vikara (2011. – 2017.). Na Izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 25. siječnja 2017. izabran je za generalnog tajnika HBK-a. Papa Franjo imenovao ga je hvarskim biskupom 9. ožujka 2018., a za biskupa je zaređen 30. travnja iste godine u hvarskoj katedrali uzevši za geslo: Na tvoju Riječ. Za šestog po redu biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, nakon uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH, imenovan je 11. srpnja 2020., a službu je preuzeo 14. rujna.

Preuzvišeni, iz Vašega se životopisa može iščitati cijela jedna dinamika hrvatskoga naroda: od Kosova, preko Skopja, Subotice i Zagreba, do Dubrovnika i Hvara pa, evo, Mostara. Kakav su to narod Hrvati? Možemo li govoriti o nekim općim odlikama?

Na dan svoga imenovanja sam rekao, a to sam osobno iskusio i ponavljam i sada, da je naš Bog Bog iznenađenja. Kročio sam putovima kamo me je Providnost vodila. Mnogo puta u nepoznato. Ali uvijek s povjerenjem u Njegovu očinsku ruku.

Neka, sukladno ovome, prva odlika Hrvata bude da su vjernički narod, posebno odan štovanju Blažene Djevice Marije. Hrvati su ponosan narod, ali taj im ponos nije bio radi uznositosti i ponižavanja drugih. Povijest ih je učila da se ponašaju zaštitnički prema svome, ali to nipošto ne isključuje poštivanje drugoga i drukčijega. Nadalje, Hrvati su vrijedan narod. Rođen sam u prosječnoj radničkoj obitelji i znam kako su se i moji roditelji, ali i drugi roditelji trudili i koliko su se odricali da bi svoju djecu stavili na pravi put. U prigodi svoga pastoralnog pohoda Australiji i Novom Zelandu u studenome prošle godine, osvjedočio sam se u postignuća hrvatskoga čovjeka na tom kontinentu. Ispunjala me ponosom činjenica da su neke ulice nazivane po našim ljudima i slušati od biskupa tih mjesnih Crkava da su sretni što imaju Hrvate u svojim biskupijama.

Još kad bismo uspjeli iskorijeniti zavist, ljubomoru i podjele iz našega nacionalnog bića, gdje bi nam bio kraj.

Živeći u različitim državnim i geografskim okvirima, imaju li Hrvati osjećaj nacionalnoga jedinstva i pripadnosti? Ili ni na ovom polju ne možemo generalizirati?

Mislim da se na ovo pitanje ne može dati jedinstven odgovor. Svakako da se može primijetiti da se Hrvati drže zajedno i podržavaju jedni druge kad žive negdje dalje od svoje domovine, bila to Hrvatska ili Bosna i Hercegovina, ili kad se pokaže neka velika potreba. Potvrda ovoj tvrdnji nam je naša bliža i daljnja prošlost.

Koju ulogu katolička vjera ima u identitetu ovoga naroda? Prepoznaju li se procesi otuđenja od vjere u aktualno vrijeme postmoderne?

Katolička vjera je oblikovala identitet hrvatskoga naroda. Ali ne samo hrvatskoga. Katolička vjera je oblikovala identitet suvremene Europe. Žalosno je promatrati činjenicu kako se velika većina europskih zemalja stidi svojih kršćanskih korijena i čini sve da te vrjednote i ti korijeni ne budu prepoznatljivi u društvu. I kod nas se s vremena na vrijeme pojave glasovi koji žele dovesti u pitanje jednu ili drugu stvarnost povezanu s katoličkom vjerom, odnosno Crkvom.

Međutim, moramo jednoj drugoj činjenici pogledati u oči. Neki suvremeni teolozi govore o „umornom kršćanstvu“ u Europi. Pokojni teolog i moj nekadašnji profesor p. Tomislav Janko Šagi Bunić napisao je knjigu Kršćanstvo ne može biti umorno, u kojoj su prikupljene njegove propovijedi iz zagrebačke katedrale. Očito smo postali umorni od trčanja za onim „imati“, pri čemu smo zaboravili da je važno i ono „biti“. K tome, jedan od velikih izazova današnjice jest proces sekularizacije koji ostavlja svoje tragove i pokazuje se kao veliki izazov koji iziskuje adekvatan i konkretan odgovor.

Pod sintagmom „Crkva u Hrvata“ misli se na živi zbroj katoličkih vjerničkih zajednica koje egzistiraju na hrvatskom govornom području, u nekoliko različitih država. Koliko je ta Crkva u današnjici ujedinjujuća snaga? Na čemu bi se to poglavito zrcalilo?

Dok nije bilo samostalne države Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine, Crkva je odigrala nezamjenjivu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta i u domovini i u svijetu djelovala kao čimbenik koji ujedinjuje. Država polako preuzima ili bi trebala preuzeti neke djelatnosti koje nisu u svezi s izravnim poslanjem Crkve (hrvatski klubovi ili škole itd…), a našim katoličkim misijama ostaje zadaća okupljati katolike hrvatskoga govornoga područja i čuvati u njima iskru onog specifično hrvatskog u krilu i u zajedništvu sveopće Crkve. Što se tiče konkretno Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dvije biskupske konferencije usko surađuju na mnogim područjima kao što su: liturgija, Papinski hrvatski zavod Sv. Jeronima, martirologij, hrvatska inozemna pastva, i smatram da to djelovanje treba sve više poticati i učvršćivati. Različiti prigodni susreti na različitim razinama pridonose učvršćivanju jedinstva i promicanju zajedništva.


Razgovarao: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

S. Bogdana Markić misionarka u Ugandi posjetila Misijsku središnjicu

Sarajevo,  Uto, 27. Lis. 2020.

S. Bogdana Markić misionarka u Ugandi posjetila Misijsku središnjicu

S. Bogdana je predstojnica svoje redovničke zajednice i radi u domu zdravlja koji vode sestre

Predstavnici Hrvatskog doma Beč kod pape Franje

Vatikan,  Uto, 27. Lis. 2020.

Predstavnici Hrvatskog doma Beč kod pape Franje

Poklonili su Papi križ, umjetničko djelo Zorana Lucića

Propovijed nadbiskupa Vukšića u Olovu

Olovo,  Uto, 27. Lis. 2020.

Propovijed nadbiskupa Vukšića u Olovu

Obljetnica smrti fra Luje Zloušića

Mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva

Sarajevo,  Uto, 27. Lis. 2020.

Mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva

Duhovna obnova je održana pod vodstvom nadbiskupa koadjutora vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata mons. Tome Vukšića