Dr. sc. don Emanuel Petrov

Duh Božji u nama pobjeđuje smrt i strah od smrti


Sarajevo,  Čet, 05. Studeni 2020.

Uz svetkovinu Svih Svetih i Dušni dan vjernici se na poseban način prisjećaju pokojnih, ali i razmišljaju o smrti. O ovim temama razgovarali smo s doc. dr. sc. don Emanuelom Petrovom, pročelnikom Katedre dogmatskog bogoslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Dr. sc. don Emanuel Petrov

Dr. sc. don Emanuel Petrov

Dr. Emanuel Petrov rođen je 1976. u Zavidovićima (BiH) gdje je završio i osnovnu školu. U jesen 1991. pošao je u sjemenište Zmajević u Zadru i upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju gdje je 1995. i maturirao. Filozofsko-teološki studij završio je na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu gdje je 2000. diplomirao. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je u splitskoj prvostolnici 2001. Tri godine službovao je kao stariji nadstojnik u Nadbiskupskom sjemeništu i kao vjeroučitelj u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji Don Frane Bulić u Splitu. U jesen 2004. upućen je na poslijediplomski studij na Katholisch-Theologishe Fakultät Sveučilišta Leopold-Franzens u Innsbrucku u Austriji, gdje je ma Institutu za dogmatsku teologiju 2008. doktorirao. Poslije toga pa do 2014. službovao je kao župnik u župi Sv. Jurja u Kaštel Sućurcu, a potom do danas u župi Sv. Petra Ap. na Priku u Omišu. Od 2015./'16. akademske godine izabran je u suradničko zvanje i zaposlen na radnom mjestu poslijedoktoranda iz područja humanističkih znanosti, polja teologije i grane dogmatske teologije na Katedri dogmatskog bogoslovlja na KBF-u u Splitu. Krajem 2019. izabran je u znanstveno zvanje docenta na istoj katedri, a od ožujka ove godine vrši službu i njezina pročelnika.

Poštovani don Emanuele, smrt ima posebno mjesto i pitanje u čovjekovoj svijesti već tisućljećima i kroz to vrijeme ljudi su davali različite odgovore. Što Katolička Crkva nudi kao odgovor?

Smrt je jedina istina zemaljskog života zajednička svim ljudima, svih vremena i staleža. Svaki život već od trenutka začeća u sebi nosi sigurnost da je odmjeren vremenom i da će se, ma koliko se grčevito borio, opirao i trajao, ipak jednom susresti sa svojim krajem u smrti. Tijekom života se mijenjamo, postižemo dostignuća, ostvarujemo uspjehe i trpimo gubitke, ali jedno je sigurno: svakodnevno starimo i, kako reče Sv. Franjo, približavamo se sestrici smrti. Vrijeme je uvijek ograničeno, a smrt je neumoljiva. Mori i prosjaka i bogataša. Bilo da joj pristupamo kao spasenju i dokončanju svog trpljenja ili pak kao kradljivcu koji nas nastoji nenadano zaskočiti, ona je vjekovima promatrana kao tjeskobna suprotnost životu i stvarnost koju po svaku cijenu treba odbiti ili barem odgoditi tražeći eliksir života i vječne mladosti. Svi pokušaji tehničkih dostignuća i cjelokupna zabrinutost čovječanstva nisu uspjeli čovjekovu životu nadodati niti jedan lakat, kako govori Isus u Matejevu evanđelju (6,27). Opravdano je stoga postaviti pitanje - odakle takav raskorak između stvarnosti ljudske smrtnosti i neprestane težnje prekoračiti prag vječnosti?

Odgovor na ovo pitanje može ponuditi samo Isus Krist, pravi Bog, ali i pravi čovjek. On objavljuje čovječanstvu dvostruku istinu. Prva je istina o čovjekovu iskonu, prije Adamova grijeha, kad je stvoren iz Božje neizmjerne ljubavi, a druga je istina o njegovoj konačnoj proslavi u vječnosti na koju je pozvan i kojoj je, u istom trenutku stvaranja, od svoga Stvoritelja usmjeren. Naime, Bog stvara čovjeka od praha zemaljskoga. On je, dakle, zemljanin, ali mu je u nosnice udahnuo dah života (hebr. ruah). Upravo ova činjenica izražava životnu silu koja djeluje u čovjeku i usmjerava ga prema vječnosti dok ne dosegne potpuno dioništvo na Božjem životu. Ta je istina utkana u dubini čovjekova srca, tom iskonskom središtu života te pripada biti ljudskog bića. Premda joj se čovjek usprotivio svojom slobodnom odlukom i iskonskim grijehom, ona ostaje trajan znak Stvoriteljeve vjernosti i čovjekova nepovrjediva dostojanstva. Iako su posljedice iskonskog grijeha čovjekova smrtnost i sklonost na grijeh, on trajno stremi prema vječnosti i svom potpunom samoostvarenju u zajedništvu s Bogom.

Fenomen onostranosti pokušava objasniti teološka disciplina eshatologija. Što se ukratko krije iza tog pojma?

Grčka riječ eshata označava posljednje stvari, a logos raspravu ili govor. Na temelju datosti objave, eshatologija promišlja o katoličkom shvaćanju "onostranosti", tj. čovjekovim posljednjim stvarima koje dolaze ili nakon njegova zemaljskog života ili na kraju cjelokupne povijesti svijeta i čovječanstva. U tom smislu eshatologija se dijeli na osobnu, opću i povijesno-kozmičku. Osobna eshatologija uključuje pitanja čovjekove smrti, posebnog i općeg suda, čistilišta i uskrsnuća mrtvih. Opća eshatologija govori o pitanjima pakla i raja, a povijesno-kozmička o pitanjima spasenja stvorena svijeta. Središte kršćanske eshatologije je nada konačnog spasenja svijeta i čovjeka i dioništvo na kraljevstvu Božjem koje će konačno biti ostvareno kroz čovjekovu smrt i uskrsnuće, Božji sud i drugi Kristov dolazak. U tom smislu kršćanska eshatologija stoji u središtu čovjekova života dajući mu smisao budući da polazi od događaja koji će uslijediti s našom eshatološkom budućnošću, upravo nakon smrti ili kraja povijesti.

Nerijetko se mogu čuti tvrdnje kako je smrt jednostavno kraj – kao dogorjela svijeća. Ako je tjelesna smrt kraj čovjekova života, koji bi konačni smisao imala sva čovjekova nastojanja i napori ovozemaljski život učiniti ljepšim i boljim?

Ukoliko je smrt potpuni i konačni kraj svega, čovjekov život je potpuno besmislen, a kršćani su najveći gubitnici. Međutim, ono što smatramo lijepim, dobrim i blaženim, ne može imati svoj izvor i mjerilo u sebi samome, nego je slika i prilika Onoga koji je jedini dobar, lijep, svet i blažen. Samo u usporedbi s njim je nešto dobro ili loše. Kao što je čovjek slika Božja, tako i vidljivi svijet odsijeva njegovom ljepotom i dobrotom. U tom smislu je čovjekova obveza svijetom i dobrima tako upravljati da on postane još ljepši. Papa Ivan Pavao II. govori u svojoj nastupnoj enciklici Redemptor hominis o tzv. „munus regaleu“. Riječ je o bitnom smislu čovjekova kraljevanja i vladanja nad svijetom, koji uključuje prvenstvo etike pred tehnikom, osobe pred stvarima i duha nad materijom. Cilj svega toga jest „više biti“, a ne „više imati“. Čovjek je danas pod vlastitim pritiskom, razaraju se energetske i materijalne zalihe, upropašćuje okoliš, širi bijeda, tjeskoba, nezadovoljstvo i gorčina. Sve su to simptomi moralnog nereda i smrti. Upravo zato je potrebna jedna „čovječna ekonomija“ i podizanje ekološke svijesti čuvanja prirode, o čemu danas i papa Franjo govori. U skladu s tim, mi kršćani vjerujemo da će na kraju povijesti i sav stvoreni svijet doživjeti svoju preobrazbu.

Na tragu prethodnog pitanja, postoji li način kako pobijediti strah od smrti?

Apsolutno da: vjera u Trojedinoga Boga: Oca po Sinu u Duhu Svetome, koji je spasenje i život čovjeka. To je jedini način kojim čovjek može pobijediti strah od smrti. Ili još bolje, vjera je jedina moguća preobrazba tuge u radost, plača u osmijeh, trpljenja u spokoj i smrti u život. U uvodnom razmišljanju smo se dotaknuli pitanja odakle smrt. Bog ju nije stvorio jer je on sam život i vječnost, u punom smislu te riječi. On stvara iz ljubavi darujući život i postojanje. A to je čista suprotnost ništavilu i smrti za koju se ipak čovjek opredijelio prvim grijehom. Tako je razorio iskonski sklad i svoju izvornu svetost i pravednosti. U Adamovu je grijehu sudjelovao cijeli ljudski rod koji od tada kroza svu povijest vapi za spasenjem u teškoj borbi protiv moći tame. Premda se Bog koji je, kako rekosmo, sama vjernost, ne raduje propasti živih i čovjeka nikada nije napustio, bilo je potrebno da se čovjek sam vrati svome Stvoritelju i plati otkupninu za svoj grijeh. Da je Bog pobijedio smrt bez sudjelovanja čovjeka, bilo bi to nasilno spašavanje, a Bog nije nasilnik. On poštuje čovjekovu slobodu, pa čak i onda kad mu se taj isti čovjek u lice usprotivi, prkosi i kaže: ne!

Cijela povijest Starog zavjeta ispunjena je osobama koje su zahvaćene od Duha Božjega, od praotaca Abrahama, Izaka, Jakova, preko Mojsija, sudaca, kraljeva i proroka. Svi su oni pozivali čovjeka na obraćenje Jahvi koji je nježnost sama i milosrđe.

Ipak, slomiti okove grijeha i smrti mogao je samo onaj koji nije bio podložan grijehu, a to je Isus Krist, Božji sin, pravi Bog i pravi čovjek. Svojim utjelovljenjem pod Marijinim srcem povezao se s cijelim čovječanstvom, sa svakim čovjekom, svih vremena i prostora, od početka svijeta do kraja vjekova. Upravo je zato njegova otkupiteljska žrtva, muka i smrt zadovoljština plaćena jednom za svagda, za svakog čovjeka. Njegovo je slavno uskrsnuće otvaranje vrata nebeskog života svakom čovjeku. Kristovo uzašašće u nebesku slavu je i naše uzdignuće i pružanje mogućnosti svakom čovjekovom tijelu da više ne bude podložno raspadljivosti, nego da živi proslavljeno u vječnosti s desne Očeve.

A da bismo bili sposobni prihvatiti tu ponudu vječnosti, svakom je tijelu darovan Božji život, Božja snaga, sila Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca, kako ga častimo u Nicejsko-carigradskom vjerovanju. Duh Božji u nama pobjeđuje smrt i strah od smrti. On je počelo svakog života, onog iskonskog u stvaranju svijeta i čovjeka te onog konačnog u vječnosti. Ukoliko se čovjek otvori djelovanju punine darova Duha Svetoga ovdje na zemlji, postaje dionik Kristova križa, muke i smrti, ali i slavna uskrsnuća i dioništva na vječnom životu. Taj je proces započeo na prve Duhove kad je rođena Crkva i traje u njoj kao ponuda spasenja sve do kraja vjekova, kako bi u svakom čovjeku nad strahom i smrću pobijedili život i nada.


Razgovarala: Tina Matić

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Proslava svetkovine Krista Kralja u Ceru kod Dervente

Derventa,  Pon, 23. Stu. 2020.

Proslava svetkovine Krista Kralja u Ceru kod Dervente

Svečano Misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Ravlić, župnik u Tesliću

​​​​​​​Završen trodnevni skup „Franjina ekonomija”

Nova Bila,  Pon, 23. Stu. 2020.

​​​​​​​Završen trodnevni skup „Franjina ekonomija”

Uprostorijama Središta za cjeloživotno učenje u Novoj Bili, u subotu, 21. studenog skupina sudionika iz Nove Bile, Zenice, Guče Gore i Sarajeva zajedno je pratila završetak trodnevnog on line događaja „Franjine ekonomije”

Vatikanski radio ponovno počinje s emitiranjem na hrvatskom jeziku

Rim,  Pon, 23. Stu. 2020.

Vatikanski radio ponovno počinje s emitiranjem na hrvatskom jeziku

Hrvatski program Vatikanskoga radija ponovno će započeti s emitiranjem u srijedu, 25. studenoga, te će se opet emitirati u 18:50 u programu Hrvatskoga katoličkog radija

Dr. Markotić za Kanu: Treba puno ljubavi u ova teška vremena da bismo ih mogli izdržati

Zagreb,  Pon, 23. Stu. 2020.

Dr. Markotić za Kanu: Treba puno ljubavi u ova teška vremena da bismo ih mogli izdržati

Novi broj kršćanske obiteljske revije Kana u izdanju Kršćanske sadašnjosti donosi niz zanimljivih tema poput duhovnosti, obiteljskih tema, kulture, kršćanskoga života...