RAZMJENA RATIFIKACIJSKIH INSTRUMENATA TEMELJNOG UGOVORA IZMEĐU  SVETE STOLICE I BOSNE I HERCEGOVINE

Vatikan, 25. listopada 2007.godine

Govor uzoritoga kardinala Tercisija Bertonea, Državnoga tajnika
 

Gospodine predsjedniče, uzoriti, preuzvišeni, dame i gospodo,

danas je povijesni dan u odnosima između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine, koji označava kraj jedne i početak druge etape, koja će, nadamo se, biti u znaku duge i plodne suradnje. Očita je važnost ovoga čina: njime stupaju na snagu uredbe dogovorene Temeljnim ugovorom, potpisanim 19. travnja 2006, kojim su određene stavke od zajedničkoga interesa za život i djelovanje Katoličke zajednice u Bosni i Hrecgovini. One se na poseban način odnose na priznanje pravne osobnosti Katoličke crkve i njezinih ustanova u okviru civilnoga društva, njezine neovisnosti u bogoštovlju i u apostolatu, njezina specifična doprinosa na kulturnom, obrazovnom, pastoralnom, vojnom, dobrotvornom te karitativnom i medijskom području, u zemlji.

Gopodine predsjedniče,

zahvaljujem Vam na Vašim riječima kao i na ozračju kojem je završen put pregovora.
Ne ulazeći u daljnje posebnosti, želio bih samo podsjetiti da Ugovor označava pozitivan razvoj učvršćenja pravne države i demokratskih načela na kojima Bosna i Hercegovina želi temeljiti vlastitu budućnost. Ozakonjenje vjerske slobode svakog građanina i vjerskih zajednica spada, naime, u nezaobilazne pretpostavke današnje zapadne kulture i nužan je preduvjet za očuvanje ljudskih prava u svim dijelovima svijeta. Ipak, premda je načelo jednakosti pred zakonom jedno i nepromjenjivo, način na koji se ono provodi u stvarnosti za svaku je pojedinu stvarnost različit. Stoga, jedinstveno institucionalno uređenje Katoličke Crkve zahtijeva poseban tretman od strane države kako bi ona na specifičan način njezinim vjernicima zajamčila opće priznata prava. Tako se u ovom slučaju, za razliku od onoga što se može dogoditi u slučaju drugih vjerskih zajednica, nalazimo pred pravnim instrumentom koji ima međunarodni karakter, kao posljedica činjenice da Sveta Stolica, to jest središnja uprava Katoličke crkve, sačinjena od Rimskoga Prvosvećenika i ustanova Rimske kurije koje mu pomažu u njegovoj službi ( usp. ZKP, kan.361), jest subjekt međunarodnoga prava, neovisan zbog činjenice da na području Vatikana uživa istu suverenost kao bilo koja država. Posebnost institucionalne organizacije Katoličke Crkve utoliko zahtijeva posebno odnošenje od strane država, kako bi se njezinim vjernicima na osobit način zajamčila opće priznata prava.

Dame i gopodo,

u državi kao što je Bosna i Hercegovina, unutar čijih granica postoji multietničko i višereligijsko društvo, ovaj Ugovor je najbolje pravno jamstvo za osiguravanje pravilnog odvijanja vjerskog života, prije svega u njegovim javnim očitovanjima. Pravilna primjena svega ugovorenog u interesu je države jer, osim što joj daje da ostavi o sebi pozitivnu sliku u svijetu, pridonijet će prevladavanju velikih problema naslijeđenih iz prošlosti i izgradnji bolje budućnosti; budućnosti u kojoj će se moći ostvariti težnje zemlje koja, po svojoj povijesti i zemljopisnom položaju, predstavlja jedinstveno raskršće različitih identiteta, ali koja s punim pravom pripada Europi. Njezina različitost, u globaliziranom svijetu kao što je naš, morala bi postati izvor bogatstva za sve ljude.

Sveta Stolica, sa svoje strane, neće prestati pridavati posebnu pažnju različitim pitanjima koja se pojavljuju u tom zajedničkom hodu, te želi da zajednica katoličkih vjernika nastavi doprinositi obogaćenju čitave Bosne i Hercegovine.

Dodatni protokol, potpisan 29. rujna 2006, koji čini integralni dio Ugovora, predviđa utok mješovitoj komisiji koko bi pripomogla njegovu tumačenju i primjeni. Uvjeren sam kako će ta komisija biti od koristi da se živim zadrži duh suradnje koji je obilježio tijek pregovora.

Gospodine predsjedniče, uzoriti, preuzvišeni, dame i gospodo,

od srca želim da provođenje odredbi ovog međunarodnog ugovora pogoduje mirnom suživotu i cjelokupnom razvoju zemlje te pomogne mjesnoj Katoličkoj crkvi u vršenju poslanja koje joj je Krist povjerio, na dobrobit čitavoga puka te zemlje.