2008. – BIBLIJSKA GODINA U VRHBOSANSKOJ NADBISKUPIJI

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić proglasio je slijedeću 2008. godinu Biblijskom godinom u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Njegovo pismo upućeno tim povodom svećenicima, redovnicima, redovnicama I katoličkim vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije pod naslovom: “Lik svetog Pavla i Biblija” prenosimo u cijelosti:

Braćo svećenici, redovnici i redovnice,

Katolički vjernici Vrhbosanske nadbiskupije!
 

Iz vjerskog tiska i vijesti Radio Vatikana na hrvatskom svi znamo da je sv. Otac Benedikt XVI. sazvao sinodu biskupa koja se održava od 5. do 26. listopada 2008. na temu: „Riječ Božja u životu i poslanju Crkve“.  Sredinom studenog objavljen je službeni dokument nazvan „Lineamenta“ kao pomagalo budućim sudionicima sinode da se priprave na raspravu, osluškujući potrebe svojih vjernika i drugih ljudi. Naš sunarodnjak nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik biskupske sinode, prigodom predstavljanja tog dokumenta istaknuo je kako je preveden na deset jezika te da sadrži tri dijela. Prvi govori o Riječi Božjoj kao objavi kojoj je vrhunac u osobi Isusa Krista, drugi o vjerničkom susretanju s Riječju Božjom u propovijedanju i zajedničkoj molitvi, treći o Riječi Božjoj u poslanju Crkve. Papa je predvodeći Večernju u Bazilici sv. Pavla u Rimu 28. lipnja ove godine najavio da će od 28. lipnja 2008. do 29. lipnja 2009. biti slavljena Pavlova godina u spomen na dvije tisuće godina od rođenja apostola naroda. To su razlozi da se i mi katolici Vrhbosanske nadbiskupije uključimo u ove programe sveopće Crkve slaveći 2008. godinu kao biblijsku.

Riječ Božju razmatramo u Crkvi i s Crkvom

 U evanđelju je zabilježeno da su Josip i Marija često hodočastili o blagdanu Pashe u Jeruzalem te da je dječak Isus prigodom takvog jednog hodočašća ostao je u svetom gradu,  zajedno s drugim hodočasnicima slušao izlaganja učitelja i postavljao pitanja (Lk 2,41-50). Prigodom krštenja na Jordanu, kojim je podupro pokornički pokret Ivana Krstitelja, čuo je glas iz neba da je vrijeme za početak njegova mesijanskog djelovanja. Ubrzo je došao u Nazaret te kao odrastao muškarac iskoristio mogućnost da subotom u sinagogi čita i propovijeda Riječ Božju. U svjetlu ispovijesti starozavjetnog proroka o vlastitom zvanju najavio je da se osjeća poslanim siromasima i da će njegov duhovni pokret biti otvoren za strance, kao što su proroci Ilija i Elizej po Božjoj odredbi pomogli strancima (Lk 4,16-30). Isus je sa svojim učenicima sudjelovao u subotnjem i blagdanskom bogoslužju svoga naroda gdje su bile čitane i tumačene svete knjige koje su Židovi podijelili na Zakon, Proroke i Spise. Tako su i apostoli u prvoj Crkvi „u prvi dan tjedna“ sabirali krštenike pojedinog mjesta na sveti obred „lomljenja kruha“ koji mi danas zove misom te čitali i tumačili Riječ Božju slaveći spomen Isusove smrti i uskrsnuća (usp. Dj 2,46; 20,7; 1 Kor 16,2). Crkva je od Isusa i apostola primila nalog da se okuplja na blagdane i uz slavljenje događaja spasenja čita Riječ Božju. Mi kršteni vjernici Krista Gospodina smo živa Crkva po našim župama time što se sabiremo na slušanje, tumačenje i razmatranje Riječi Božje.

Povodom 40. obljetnice Dogmatske konstitucije o božanskoj objavi, koju je usvojio Drugi vatikanski sabor 18. studenog 1965, papa Benedikt XVI. sazvao je sinodu biskupa i odredio da iznova razmišljamo o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve početkom trećeg tisućljeća kršćanstva. On je u nagovoru vjernicima prisutnim na audijenciji 7. studenog ove godine govorio o sv. Jeronimu kao prevoditelju i tumaču Svetoga pisma. Podsjetio je na Jeronimovu izreku: „Ne poznavati Sveto pismo znači ne poznavati Krista“ te predložio da od Jeronima učimo ljubiti Riječ Božju zapisanu u knjigama Staroga i Novoga zavjeta. Papa je tada istaknuo kako je važno da vjernici žive u kontaktu s Riječju Božjom: „Bog sa svakim od nas osobno razgovara preko Svetoga pisma i ima poruku za svakoga. Sveto pismo ne trebamo čitati kao riječ iz prošlosti, već kao Božju riječ koja se obraća i nama, te nastojati shvatiti što nam Gospodin želi reći. No da ne bismo upali u individualizam, moramo imati na pameti da nam je Božja riječ dana upravo za izgradnju zajedništva, da nas ujedini u istini na našem putu prema Bogu“. Sabor je u Konstituciji o objavi odredio da „sve crkveno propovijedanje – kao i sama kršćanska religija – treba da se hrani i upravlja Svetim pismom. U svetim knjigama, naime, Otac nebeski s velikom ljubavlju dolazi ususret svojim sinovima i s njima razgovara. A tolika je sila i moć u riječi Božjoj da je ona uporište i životna snaga Crkvi“ (DV 21). Zato nas Papa potiče da Bibliju čitamo u zajedništvu s Crkvom, a povlašteno mjesto za čitanje i slušanje Božje riječi je liturgija Crkve.

Krist i danas treba svjedoke poput Pavla

 Apostol Pavao pogubljen je zbog svoje vjere u Rimu god. 67. pod kraj Neronova progonstva na cesti prema Ostiji. Kršćani Rima morali su neko vrijeme skrivati njegove smrtne ostatke da ih pogani ne unište. Kada je car Konstantin početkom IV. stoljeća dao Crkvi slobodu, kršćani su Pavlove kosti konačno sahranili na mjestu njegova pogubljenja i Konstantin je tu dao podići baziliku. Tu prvu liturgijsku građevinu nad grobom apostola pogana uništio je zub vremena, ali su je kršćani stalno obnavljali i danas tamo stoji veličanstvena „Bazilika sv. Pavla izvan zidova“. Pod glavnim oltarom te crkve arheolozi su prošle godine otkopali sarkofag s autentičnim kostima ovog Kristova svjedoka. To je povod da je papa Benedikt XVI. najavio Pavlovu godinu za svu Crkvu. U nagovoru 28. lipnja 2007. u toj bazilici Papa je rekao: „Krist i danas treba apostole spremne da se žrtvuju. Treba svjedoke i mučenike poput Pavla. On je nekoć bio žestoki progonitelj kršćana, ali kad je na putu za Damask pao na zemlju obasjan božanskim svjetlom, bez oklijevanja je prešao na stranu Raspetoga i slijedio ga bez predomišljanja. Živio je i radio za Krista; za njega je trpio i umro. Kako je i danas aktualan njegov primjer!“ Uprava bazilike  sv. Pavla organizira programe za hodočasnike koji će početi u drugoj polovini 2008. i trajati godinu dana.

Mi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji vidjet ćemo, možemo li sami se ili udruženo s drugim katolicima iz hrvatskog naroda odazvati programu hodočašća na grob sv. Pavla. Svakako možemo s pažnjom pratiti čitanja iz Djela apostolskih o Pavlovu djelovanju u uskrsnom vremenu te iz Pavlovih poslanica tijekom cijele liturgijske godine. Možemo iznova pročitati koju od desetak knjiga o Pavlovu djelovanju i učenju na hrvatskom, uključivši i komentar Djela apostolskih od našeg prvog nadbiskupa, sluge Božjeg Josipa Stadlera, koji je tiskan u Sarajevu 1907.

Prva značajna prigoda bit će Tjedan molitava za jedinstvo kršćana pred blagdan obraćenja sv. Pavla, od 18. do 25. siječnja. Za geslo Tjedna ove godine uzet je Pavlov poticaj: „Molite se bez prestanka!“ (1 Sol 5,17). Zatim ćemo na našim biskupijskom susretima tijekom godine razmatrati primjer i učenje apostola pogana.

Čitajmo Šarićev prijevod Svetoga pisma

 Početkom prosinca 2006. nanovo je tiskan u jednom svesku prijevod Svetoga pisma što ga je po mandatu hrvatskih biskupa u toku drugog svjetskog rata priredio i u Sarajevu izdao naš nadbiskup Ivan Šarić. On je 1945. morao u izbjeglištvo i do svoje smrti živio je u Madridu. Tamo je priređeno novo izdanje njegova prijevoda 1960., neposredno pred njegovu smrt. U prosincu prošle godine Šarićeva Biblija tiskana je u 11.000 primjeraka i sve je pokupovano u roku od nekoliko mjeseci. Uskoro izlazi novo izdanje i toplo ga preporučujem svećenicima i vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije. Dok u nedjeljnim i blagdanskim slavljima i dalje čitamo iz Lekcionara koji su odredili hrvatski biskupi, za čitanje u biblijskim i molitvenim skupinama te za osobno proučavanje kod kuće možemo se služiti Šarićevim prijevodom.

Dok je Pavao u rimskom zatvoru očekivao smrtnu presudu, napisao je svome suradniku Timoteju: „Ali ti stoj u onome što si naučio i o čemu si se uvjerio, znajući od kojih si naučio, jer od djetinjstva znaš Sveta pisma koja te mogu učiniti mudrim na spasenje po vjeri, koja je u Kristu Isusu. Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za poučavanje, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi“ (2 Tim 3,14-16, Šarićev prijevod). Kao sin Židovke i Grka Timotej je od majke i bake učio zajedničku vjeru sadržanu u zgodama Staroga zavjeta, a onda je kao mladić u Listri prihvatio evanđelje koje je Pavao propovijedao na svom prvom misijskom putovanju stanovnicima Male Azije. Na Pavlov poziv, pridružio mu se na početku drugog misijskog putovanja i postao njegov suradnik u djelu evangeliziranja. Po uzoru na Pavla i Timoteja, ramzatrajmo i čitajmo Sveto pismo u Crkvi i s Crkvom kako bismo bili svjedoci Krista jedni drugima i ostalim ljudima među koje nas je Bog u svojoj providnosti postavio da živimo.

U Sarajevu, na blagdan sv. Andrije apostola, 30. studenog 2007.